Milena Dravić je definitivno glumica koja je obilježila posljednjih 40 godina filmske scene na ovim prostorima. Naime, ona nas je napustila, a mi danas donosimo i njenu mini životnu priču….
Milena Dravić smatra se jednom od najuspješnijih glumica iz jugoslavenskog doba, a njezino će nasljeđe trajati za sva vremena. Iza sebe ima mnoštvo zapaženih i uspješnih nastupa, kao i mnoštvo obožavatelja koji je se rado sjećaju. Godine 1980., tijekom cijenjenog filmskog festivala u Cannesu, zračila je briljantnošću dok je prolazila crvenim tepihom. Tog nezaboravnog dana dodijeljena joj je nagrada za najbolju sporednu glumicu, ostavivši je u čudu.
- Ukrašena u svilenoj haljini koja je majstorski spajala dostojanstvenu eleganciju s dubokim nacionalnim identitetom, očarala je sve. Ovo prestižno priznanje dobila je za zapaženu ulogu u filmu “Poseban tretman” Gorana Paskaljevića. No, nije samo njezina iznimna gluma izazvala pozornost publike i medija; njezin upečatljiv stil također je zauzeo središnje mjesto. Za ovaj događaj obučena je haljina od prizrenske svile u raskošnim pastelnim nijansama, koju je pomno dizajnirao cijenjeni domaći modni dizajner Aleksandar Joksimović. Crpeći inspiraciju iz srpske narodne nošnje, dizajn je odao počast nacionalnom nasljeđu, a istovremeno je ponudio osebujnu interpretaciju suvremene mode koja je osvojila i najizbirljivije modne kritičare.
Osim nošnje, Milena je izložila i autentične antičke srpske nakite koji su značajno podigli dojam spoja umjetnosti i kulture. Pozornost koju je privukla njezina pojava bila je značajna, jer su se pojedinci iz stranih naroda okupljali oko nje, raspitujući se o tkanini. Neki su išli toliko daleko da su tražili da im ona nabavi isti materijal. Ovaj događaj dokumentovan je u monografiji Tatjane Nježić „Milena Dravić“, gde Milenina razmišljanja ne samo da hvataju suštinu tog dana, već i ističu njenu posvećenost promociji srpske kulture na globalnoj sceni.
Bio je to trenutak kada je Milena, po povratku iz Cannesa, slikovito prepričavala svoja iskustva. U Beogradu je ponudila svoje pokroviteljstvo renomiranoj trgovini “Duga resa”, poznatoj po tradicionalnom srpskom tekstilu i pratećim rukotvorinama. Iz te je ustanove nabavila otprilike četrdeset metara prizrenske svile, koju je potom slala u London, Pariz i razne druge europske gradove. Njezina je namjera bila unaprijediti narativ koji je započela u Cannesu: zagovaranje lokalne umjetnosti, mode i baštine unutar najcjenjenijih kulturnih sfera. Milena je težila dosljednom prihvaćanju svoje baštine, bez obzira na to gdje se nalazila diljem svijeta.
Tijekom svog putovanja u Sjedinjene Države, gdje je glumila u “Mileni u svjetlu muškaraca”, produkciji za koju je zaslužan Duško Radović, Milena je sa sobom ponijela simbolične darove koji su utjelovili različite srpske tradicije. Tom prigodom upoznala je i poznatu američku glumicu i pjevačicu Lizu Minnelli. Susret je karakterizirala toplina jer joj je Milena ponudila par tradicionalnih srpskih opanaka, čiji je značaj bio veći od puke materijalne vrijednosti. Prethodno spomenuta razmišljanja nadilaze individualna sjećanja jedne glumice; oni služe kao svjedočanstvo sposobnosti umjetničke kulture da djeluje kao uzoran diplomatski predstavnik jedne nacije.
Milena Dravić je utjelovila srpski karakter, estetiku i odabire s izuzetnom suptilnošću, dosljedno odražavajući eleganciju i vrijednosti svojstvene srpskoj kulturnoj tradiciji – pokazujući dostojanstvo, ukus i umjetnički senzibilitet. Autentičnost i iskrenost dosljedno postoje na globalnoj sceni, a kada je srce pojedinca usklađeno s njegovim nasljeđem, to nadilazi ograničenja koja nameće njihova profesija. Godinama kasnije, sjećanje na njezino putovanje u Cannes ostaje neizbrisiva metafora za istinsku milost: unutarnju snagu, duboku naklonost prema zajednici i predanost umjetnosti koja ju je uzdigla iznad statusa obične glumice u haljini. Ona je utjelovila fuziju glamura i identiteta, a krajnji izraz prosvjetljenja bio je prigrliti i otkriti sve to.
