– U posljednjih par godina, sve veći broj osoba se polako okreće svojoj vjeri. Ono što je i više nego simptomatično jeste to, da se i mladi sve više okreću, kako Pravoslavlju, tako i prema Katoliščanstvu i Islamu. Danas govorimo o pravoslvlju i nekim pravilima kojih bi se trebali držati.
U svom obraćanju o. Predrag Popović osvrnuo se na važnost izazova koje Bog postavlja pred nas, istaknuvši njihovu ključnu ulogu u našem duhovnom sazrijevanju i napredovanju. Opća je pojava da se svi suočavamo s naizgled nepremostivim okolnostima, što je posve urođena i bitna sastavnica našeg postojanja. U vremenima poput ovih, od iznimne je važnosti odgovoriti na najprikladniji način. Duboki uvidi koji su nam darovani kriju se u poukama o. Predraga Popovića. Obratite pažnju na njegovu mudrost, jer otključava put do prosvjetljenja i služi kao vodilja za vaše buduće pothvate. Ističe važnost nepopuštanja strahu, bilo da se radi o strahu od kritike ili strahu od vanjskih prosudbi.
- Umjesto toga, naš fokus bi trebao biti na ispunjavanju naših osobnih obveza i napredovanju u našoj duhovnoj potrazi. Odgovornost za rješavanje vlastitog animoziteta leži na drugima. Nadalje, nudi savjete kako se mi kao vjernici možemo zaštititi od onih koji prema nama imaju zle namjere i zaštititi vlastitu dobrobit. Jedina sigurnost nalazi se u našoj dužnosti da molimo za pojedince koji gaje zlu volju prema nama i žele nam nanijeti zlo. Kroz paljenje jedne jedine svijeće, posjedujemo sposobnost paljenja nebrojenih drugih dnevno, osnažujući ih da ispune svoju namjeravanu sudbinu. Vjerojatno je da bi ta osoba, koja nas namjerno želi potaknuti, zapravo mogla biti odgovor na naše molbe.
Otac Predrag Popović, na način koji se jedino može opisati kao božanska intervencija, služi kao kanal za našu transcendenciju na višu razinu postojanja. Kroz svoja učenja, on nam prenosi neprocjenjivu lekciju da naš identitet nije vezan okovima negativnosti. Ove duboke osjećaje rječito je izrazio fra Predrag Popović. Jednako je poštovan i vladika Nikolaj Velimirović, čija se nepokolebljiva privrženost našem narodu očituje u njegovim velikodušnim pohvalama i poštenim kritikama. U okviru svoje Svete Liturgije, on vješto proriče sudbinu Srba, razotkrivajući duboki dijalog između Svetog Save i Boga.
1. Iz daleka mi tajanstven zvuk zaokupi: Gdje se kriju vjetrovi? Kamo vihori putuju? Vode li javorovi tajne razgovore ili je trava u dijalogu sa zemljom? Možda se čak i same zvijezde usklađuju radi nebeske radosti? 2. Ni vjetrovi, ni vihori, ni žubori javora, ni šapat trave dok sa zemljom komunicira, ni nebeske zvijezde što gore serenade. Ne, to je Sveta Liturgija, svečano upriličena u Nebeskom Kraljevstvu Kristovu. Predvođena Ivanom Zlatoustim, ova sveta služba ujedinjuje skup od tri stotine biskupa, među kojima su svi biskupi zemaljski mučenici, uz tri tisuće uglednih svećenika koji su našli milost u Božjim očima. U ovom svetom skupu đakon Stjepan revno recitira poslanice, dok sveti Luka žarko širi nauk evanđelja.
Car Konstantin s poštovanjem drži simbol križa, u pratnji časne nazočnosti Svetog Stratilata, Prokopija, Georgija i Jevzatija, koji nose brzake. Nebrojeni drugi cijenjeni pojedinci stoje u njihovim određenim redovima. Gorljiva Marija graciozno nosi plamen, dok Ilija, poznat kao Gromovnik, nudi miomirisni miris tamjana. Svete vještice blagoslovljene su pomašću za mir, a Krstitelj nježno škropi vodom. Kerubini skladno pjevaju svojim nebeskim dvojnicima, dok Kralj Slave veličanstveno sjedi na svom prijestolju, bacajući svoje blistavo lice na nebo.
Desno od njega nalazi se Blažena Djevica Marija, ogrnuta vladarskim ogrtačem ukrašenim nebeskim šarama, dok Sveti Sava čvrsto drži žezlo. Mnoštvo prisutnih je neizmjerno, nadmašuje bezbrojne zvijezde koje krase noćno nebo. Sveci i anđeli isprepliću se tako da je nemoguće razlučiti tko zrači ljepotom koja oduzima dah.
Po završetku svete Liturgije sveci su jedan po jedan pristupali Kristu prinoseći svoje darove. Sveti Sava, u pratnji srpskih svetitelja, bio je poslednji svetac koji je pristupio. Dok je Sveti Sava stajao uspravno, ukazao se neobičan prizor: drugi svetac, koji je ostao da leži na zemlji, nije hteo da ustane. Presveta Bogorodica je tada istupila, jer joj se Hilendar posvetio, u nameri da podigne Svetog Savu na noge.
Međutim, umesto da stoji, Sveti Sava je izabrao da klekne pred Hristom, želeći da ostane u tom skromnom položaju. U trenutku neizmjerne samilosti, milosrdni Krist Savu je zagrlio i progovorio tonom ispunjenim milosrđem. Neka lice srpskog naroda zrači u prisustvu ljudi i nebeskih bića. Neka cijenjeni sudac dijeli pravdu s najvećom pravednošću, neka imućni pokažu suosjećanje i raspodijele svoje obilje, neka susjedi budu uključeni u pravedne poslove, neka jaki uzdignu slabe, neka mlađa generacija poštuje svoje starije i neka mlade žene čuvaju svoje vrline. S poštovanjem je molio svetog Savu, priznajući njegovu vrhovnu vlast i vlast, jer i Keruvimi drhte u njegovom prisustvu. Postoji li nešto skriveno od vaše sveobuhvatne percepcije?
