U nastavku našeg današnjega članka donosimo vam jednu jako zanimljivu priču, a koja je povezana sa životom u divljini. Govorimo o pusim otocima, što je svakome egzotično, a da li biste vi voljeli da se nađete na pustom ostrvu i šta bi ponijeli na njega?
Između 1945. i lipnja 1951. dogodio se nesvakidašnji događaj na otoku Anatahan, gdje je Japanka po imenu Kazuko Higa dijelila život s 32 muškarca koji su bili zajedno sedam godina. Ovaj osebujni i izolirani svijet postao je pozornica za kompleksnu dinamiku između želje, nasilja i preživljavanja, dok su jedna žena i dva vatrena oružja zapalili lanac tragičnih incidenata koji su otkrili mračnije aspekte ljudske prirode. Događaj koji je postao poznat kao “Incident na otoku Queen Anatahan” počeo je kao vojna operacija usmjerena na ovaj osamljeni otok, koji je tijekom Drugog svjetskog rata bio pod japanskom kontrolom.
Nakon završetka Prvog svjetskog rata, Japan je stekao potpunu kontrolu nad otokom Anatahan, a tijekom Drugog svjetskog rata planirao je slanje mladih vojnika na izložene i strateški važne otoke. Godine 1939., 16-godišnja Kazuko Higa iz Okinawe pobjegla je od svog brata i preselila se na Marijanska otočja, gdje je prolazila kroz nekoliko faza života. Nakon boravka na Saipanu, preselila je na Anatahan, otok gdje je njezin suprug, Zheng, bio zaposlen u korporaciji. S 18 godina, Kazuko je ušla u brak s njim i zajedno su se smjestili na Anatahanu. Zheng je bio zadužen za nadgledanje lokalnih radnika na plantaži kokosa, dok je Kazuko, unatoč svojoj mladosti, bila odgovorna za mnoge kućanske obaveze.
Dok je Drugi svjetski rat bjesnio diljem svijeta, Kazuko i Zheng su uživali u prividnom miru na Anatahan, koji je zbog svoje male veličine i udaljenosti bio uglavnom pošteđen od izravnih ratnih aktivnosti. Međutim, njihov miran život uskoro je prekinuo dolazak Jonglija, novog vođe na otoku, koji je bio očaran Kazukinom ljepotom. U tim turbulentnim vremenima, Japan je počeo trpjeti velike vojne poraze, a američke snage su intenzivirale zračne napade na japanske teritorije, uključujući Anatahan.
Nakon što je Zheng odlučio napustiti otok, Kazuko je ostala sa svojim partnerom Jonglijem upravo kad su američke snage započele bombardiranje. U svom bijegu, par je našao sigurno mjesto na otoku, gdje su preživljavali kroz brutalne uvjete rata. Tijekom tih dramatičnih dana, njihova ovisnost jedno o drugome se produbila, a njihova veza postala je stabilna i snažna. Iako je otok bio ogoljen od bilo kakvih vanjskih utjecaja, oni su se posvetili održavanju doma i proizvodnji hrane.
- lipnja 1944. godine, američke snage izvele su napad na tri japanska ribarska broda, pri čemu je poginulo 31 ljudi, uključujući 10 japanskih vojnika i 21 ribara. Mnogi od poginulih bili su vrlo mladi, a najmlađi član imao je samo 16 godina. Tijekom godina, preživljavanje na otoku postalo je pitanje svakodnevne borbe za hranu i sigurnost. Stanovnici otoka, koji su se naselili u unutrašnjosti otoka, počeli su se suočavati s ozbiljnim nedostatkom hrane i morali su ovisiti o bananama i papaji kao glavnim izvorima prehrane. Njihova potraga za hranom postajala je sve intenzivnija, a Kazuko i Jongli nisu bili iznimka u tom naporu.
Kada su se pronašli, sretno su primili nove stanovnike koji su ih posjetili, nudeći im svoju pomoć i pružajući im nužnu potporu. Ali, usprkos njihovoj zajedničkoj borbi za preživljavanje, ovaj mirni interval bio je samo predskazanje većih problema koji su dolazili. Japan je bio na rubu poraza, a samo nekoliko preživjelih članova, uključujući Kazuko i Jonglija, ostalo je na izoliranom otoku. Drugi svjetski rat je završio 2. rujna 1945., ali zbog duboke izolacije otok je ostao u neznanju o stvarnom ishodu rata.
Otok Anatahan postao je mjesto nesreće, jer je uslijed preživljavanja skupina ljudi bila prisiljena osloniti se na vlastitu snalažljivost. Životinje koje su držali, poput goveda i peradi, postale su ključni izvor prehrane, ali i simbol opstanka. Kazuko, jedina žena među 32 muškarca, ubrzo je postala predmetom žudnje svih prisutnih. Iako su muškarci razvili različite odnose prema njoj, njen partner Jongli pazio je da je svi tretiraju s poštovanjem i pristojnošću.
Kako je vrijeme prolazilo, stvari su postale još složenije. U kolovozu 1946. dogodila se značajna promjena kada su dvije osobe krenule na lovačku ekspediciju u srce džungle, čime su započeli događaji koji su imali dalekosežne posljedice. U tom okruženju prepunom napetosti, jedinstvene dinamike i osobnih sukoba, stanovnici Anatahanu ubrzo su uvidjeli da je njihov život na otoku postao daleko od onoga što su prvotno zamišljali.
