Dana 3. svibnja u beogradskoj Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar” dogodio se tragičan i nezapamćen događaj. Trinaestogodišnjak je vatrenim oružjem svog oca u hladnokrvnom napadu lišio života devet učenika i zaštitara. Učiteljica i još pet učenika također su teško ozlijeđeni u incidentu. U emotivnoj emisiji “Labirinta” na HRT-u roditelji tragično stradale jedanaestogodišnje djevojčice prvi su put progovorili o potresnom iskustvu koje su proživjeli. Otac Ivan i majka Ninela pred kamerama su prepričavali detalje kobnog dana rasvjetljavajući najstrašniji dan u njihovim životima. U međuvremenu je Biljana Srbljanović, dramaturginja i profesorica na Fakultetu dramskih umjetnosti Sveučilišta u Beogradu, na svom Facebook profilu podijelila objavu u kojoj je izrazila teškoće s gledanjem predstave i raspravljala o optužnici protiv oca dječaka ubojice iz Ribnikara.
Danas je konačno podignuta optužnica protiv roditelja ubojice iz koje se saznaje da je otac učio sina kako stajati i disati dok puca u pokretne mete. Majka je također optužena, jer je njen DNK pronađen na čauri iz učionice, zaostalom od metka koji je možda oduzeo djetetov život. Odvođenje sina na streljanu nikada nije bila njezina odgovornost. To je uvijek bilo prepušteno njezinu mužu. Umjesto toga, bavila se pospremanjem po kući. Tijekom jednog takvog čišćenja naletjela je na nekoliko metaka. Bez oklijevanja ih je uredno vratila u otključanu plastičnu kutiju. Kutija se držala u ruksaku blizu vrata, tako da je bila lako dostupna njezinom suprugu i sinu za njihove izlete u streljanu ili izlete u prirodu. Njezin suprug naučio je njihova sina kako gađati nacrtane figure i uputio ga da gađa u glavu i srce.
Iako nisu namjerno stvorili ubojicu, bili su svjesni poremećaja osobnosti svog sina, njegovog nedostatka empatije i njegove socijalizacijske krize. Kao odgovor, oni su ga htjeli očvrsnuti i učiniti čovjekom. Srbljanović je izvijestio da je, prema kazivanju obitelji, počinitelj dva dana prije masovnog ubojstva iz očevog ruksaka uzeo oružje i gotovo stotinu metaka. Vrijedno je napomenuti da se to dogodilo tijekom blagdana, kada je obitelj uglavnom provodila vrijeme zajedno kod kuće. Ipak, počinitelj je sve pospremio u dječju spavaću sobu, a uz to je zacrtao i popis djece koju planira eliminirati. U stanu je pripremao i eksplozivne naprave koristeći ljekarnički benzin pretočen u boce. Tijekom dva dana ni otac ni majka nisu primijetili isparenja benzina, niti su pregledali sinovljevu sobu u kojoj je držao glomazno oružje, streljivo i molotovljeve koktele. Nadalje, nitko nije pogledao plastični kofer u očevoj naprtnjači, jedan s jednoznamenkastim kodom, a drugi potpuno otključan. Zato što ga nisu voljeli”, napisala je Srbljanović.
Roditelji počinitelja šute, a angažirali su moćne odvjetnike i medijsku mašineriju kako bi obmanuli javnost i besramno se svrstali uz žrtve. Glavni prioritet je osigurati imovinu i sačuvati imovinu za budućnost. Moguće je da čak i da je dječaku nedostajalo oružja i obuke, želja da počini masakr svojih prijatelja i dalje postoji. Možda je to pokušao učiniti nožem ili plamenom, a možda je i uspio ubiti jedno dijete. No, teško da bi uspio srušiti desetoricu. Da je dječak odgajan fizičkim kažnjavanjem i strogim, “staromodnim” metodama, možda je postao ubojica, ili bi to bilo zbog takvog odgoja. Nasuprot tome, da mu se ukazuje ljubav i stalna pažnja, moguće je da bi i dalje imao želju za zločinom, ali bi ga roditelji u tome spriječili.
