– Rak je ubjedljivo najgora bolest 21 vijeka. Jako veliki broj osoba ne uspije da izdejstvuje pobjedu nad ovom bolešću, nakon što zaradi ovu dijagnozu. Slijedi i par uputa za sve one čiji bližnji obole od ove teške bolesti…..

Nakon dobivanja dijagnoze teške bolesti i hitne potrebe za hitnim liječenjem, vjerojatno je prva reakcija bila šok i nevjerica. No, oni koji smognu snage brzo se usmjere na borbu s bolešću i upoznavanje s nepoznatom terminologijom vezanom uz liječenje. Nažalost, uz izazove same bolesti, pacijenti se često suoče s dodatnim teretom napete komunikacije s onima oko sebe. Ti pojedinci možda nemaju potrebne vještine za učinkovitu komunikaciju s pacijentima, što dodatno pogoršava ionako izazovnu situaciju. Važno je uzeti u obzir preferencije pojedinaca koji su pogođeni bolešću kada je u pitanju rasprava o toj temi. Dok se neki mogu osjećati nelagodno kad im se ta tema stalno pominje i gura, drugi možda žele podijeliti svoja iskustva.

Stoga je ključno imati otvoren i iskren razgovor s oboljelom osobom, izravno je pitati je li voljna razgovarati o svom stanju. Ako netko koga poznajete otkrije da mu je dijagnosticiran rak, evo nekoliko prijedloga kako reagirati: Ako vam ponestane riječi, sasvim je prihvatljivo to priznati. Budite iskreni o svom šoku i grižnji savjesti, ali izbjegavajte pretjerano pokazivanje sućuti i teatralnost. Oni koji su bolesni ne žele da se prema njima odnosi sažaljenje. Raspitajte se o njezinom emocionalnom stanju i izaziva li joj razgovor o toj temi nelagodu.

Ako izrazi volju razgovarati o bolesti, nastavite s ograničenim brojem temeljnih upita, uzimajući u obzir vjerojatnost da je već u brojnim prilikama odgovorila na slične upite. U situacijama u kojima možete ponuditi opipljivu pomoć, preporučljivo je pružiti svoju pomoć. Međutim, suzdržite se od pružanja pomoći ako to ne možete ispuniti. U slučajevima kada ste sposobni pružiti podršku, bitno je održavati dosljednu prisutnost koja vas podržava.

Izbjegavajte spominjati bilo kakva osobna iskustva gubitka vezana uz tu situaciju, kao što je reći: “Oh, znam nekoga tko je umro od toga.” Također, suzdržite se od raspitivanja o mogućim rizicima za nečiji život. Izbjegavajte zatrpavanje pojedinca koji se ne osjeća dobro s upitima o specifičnom tumoru, postupcima liječenja i pregledima u bolnici. Suzdržite se od liječenja pacijenta kao da je zaražen visoko zaraznom bolešću. Važno je priznati da rak nije privremena bolest. Nema potrebe hvaliti vašu hrabrost jer ste izdržali s takvom otpornošću. Suzdržite se od odobravanja bilo kakvih specifičnih eliksira ili čudotvornih lijekova. Nema potrebe da iniciram diskurs o važnosti održavanja hranjive prehrane.

Ako se smatra potrebnim, liječnik će preuzeti odgovornost za dostavu takvih informacija. Pred vama je pojedinac čija se egzistencija ljulja na rubu, stoga se ubuduće suzdržite od istraživanja isključivo u svrhu senzacionaliziranja informacija. Izbjegavajte nonšalantno odbacivanje situacije ležernom primjedbom “nada uvijek prevladava”. Molimo vas da se suzdržite od dijeljenja literature ili novinskih članaka koji tvrde da se rak može pobijediti isključivo snagom volje.

Imperativ je da pojedinac oboljeli od bolesti ne odgađa i umjesto toga odmah započne konkretan plan liječenja. Iako snaga volje ima značajnu vrijednost, ona sama ne može olakšati ozdravljenje. Neophodno je zadržati pozitivno i veselo ponašanje, ali nikada se ne smije osjećati prisiljeno, jer postaje očigledno. Kada netko otkrije da se bori s teškom bolešću, najvažnije je ponuditi suosjećanje i pomoć na način koji mu odgovara. Komunicirajte s iskrenošću, razumijevanjem i istinskom željom da im pomognete na najučinkovitiji mogući način.

Čineći to, ublažit ćete neke od tereta s kojima se suočavaju i pokazati svoju nepokolebljivu prisutnost kao odanog prijatelja i podržavatelja, a ne pukog promatrača. Ima pojedinaca kojima smeta kad drugi misle da moraju stalno razgovarati o svojoj bolesti, što ih navodi da naglo pokreću tu temu. S druge strane, neki su pojedinci otvoreni za dijeljenje svojih iskustava. Kao rezultat toga, ključno je prije svega iskreno se raspitati kod osobe koja je bolesna o njihovoj spremnosti da se uključe u razgovore o svom stanju.

Preporučeno