Za posljednji radni dan u sedmici, izabrli smo vam jednu jako zanimljivu temu. Naime, danas ćemo da govorimo o ženama, i kako prepoznati jako mudru ženu….
Znaš kako narod kaže – nije sve što sija zlato, a nije ni svaka žena koja zna latinske fraze i nosi diplomu ona koja zna kako se nosi život. Prava pamet ne dolazi iz papira, već iz dubine pogleda, iz mirnoće u oluji, iz snage da zna kad da ćuti, a kad da progovori. Ovaj svijet je vidio mnogo učenih, ali malo mudrih žena. A mudrost, dragi moji, nije ništa drugo do sposobnost da čovjek – ili žena – prepozna ono što vrijedi, i pusti ono što ga sputava.
U ovom tekstu, nećemo govoriti o IQ testovima, titulama ni statusima. Govorićemo o ženi koja zna živjeti, koja zna kada da stane, a kada da ide dalje. O ženi koja život ne posmatra kao bojno polje, nego kao prostor gdje se gradi karakter, gdje tišina govori više od riječi, a gdje srce zna put i bez mape.
Prava žena od mudrosti zna jednu stvar – nije sve vrijedno čuvanja. Neke bitke se vode, a neke se puste. Neki ljudi se grle, a neki se puste da odu. Nije ona ona koja juri za svakim trendom, svakim obećanjem, svakim komadićem pažnje. Zna šta želi, ali još važnije – zna šta joj ne treba.
Njena snaga ne dolazi iz diplome, već iz svega što je prećutala kad je mogla vikati, iz svega što je izdržala kad su drugi odustajali. Ona ne bira uvijek najlakši put – bira onaj koji vodi do mira u duši. I to je ono što je čini posebnom – ne njen izgled, ne njen CV, nego način na koji prepoznaje ljepotu i kad je sve ružno, smisao i kad sve djeluje besmisleno.
Kad narod kaže da je neka žena pametna, to nije zbog njenih ocjena, već zbog njenog stava. Zbog načina na koji stoji kad bi svi drugi kleknuli. Ona zna kad treba da govori, ali još više zna kad treba da ćuti. Njen mir je njena moć.
I nije to slabost. To je unutrašnja snaga, ona koja ne traži da bude viđena, a prisutna je svuda. Ona ne mora dokazivati ko je – jer zna ko je. A najljepše je to što to znanje ne nosi kao teret, već kao svjetlo.
Aristotel je jednom rekao da je mudrost sposobnost da se suočimo sa životom. E pa, pametna žena je ta koja život gleda pravo u oči. Kad sve gori, kad ljudi bježe, kad se planovi ruše – ona stoji. Možda sa suzama, možda umorna, ali ne i slomljena.
Ona ne traži prečice. Ide putem istine, i kad je trnovit. Ne bježi od odgovornosti, ne skriva se iza tuđih leđa. Ustane, zasuče rukave i ide dalje. Ne boji se tišine, jer u njoj pronalazi odgovore koje buka ne može ponuditi.
Ona zna da život nije bajka, ali i da ga može pretvoriti u nešto lijepo – ne zato što je idealan, nego zato što ona zna kako se ljepota nalazi i u ruševinama. Gdje drugi vide kraj, ona vidi novi početak. Gdje drugi vide prepreku, ona vidi lekciju.
Pametna žena nema vremena za ogovaranja, igrice i trivijalnosti. Ne igra se s tuđim osjećanjima, niti dozvoljava da se neko igra s njenima. Ona prepoznaje bitno, i ne zadržava se na površini.
U ljubavi, poslu, prijateljstvu – ona ne kupuje pažnju. Ne mora je neko voljeti da bi znala da vrijedi. Njoj ne treba aplauz – njoj treba mir. Njen kompas nije mišljenje drugih, nego unutrašnje uvjerenje. I ako nekad i skrene, vrati se sebi. Jer zna gdje joj je dom – u sopstvenom srcu.
Pametna žena ne pliva sa strujom ako zna da je pogrešna. Drži se svojih principa, i kad svi idu drugim putem. Možda izgubi društvo, možda bude neshvaćena, ali ostaje vjerna sebi.
-
Ne prodaje dušu za pohvalu.
-
Ne napušta vrijednosti zbog koristi.
-
Ne mijenja lice da bi bila prihvaćena.
U svijetu koji mijenja vrijednosti kao sezonsku garderobu, ona je konstanta. Njena dosljednost je njena snaga.
Pametna žena ne traži priznanje spolja. Nije joj važno šta misli komšinica, šef ili slučajni prolaznik. Važno joj je šta vidi kad ostane sama sa sobom. A tamo, u tišini, vidi osobu koja je hodala kroz vatru, ali nije sagorjela. Koja je padala, ali ustajala. Koja je birala da bude dobra – čak i kad je mogla biti drugačija.
Kada sve skinemo – i šminku, i titule, i društvene norme – ostaje bit. A pametna žena je pametna jer:
-
Zna da se suoči sa životom, bez drame, bez kuknjave.
-
Priznaje svoje greške, ne traži krivce svuda oko sebe.
-
Ne zavisi od aplauza ni statusa, već od sopstvene istine.
-
Bira istinu i dobrotu, čak i kad je teže.
-
Ostaje svoja, čak i kad svi drugi pokušavaju da je promijene.
Pametna žena nije ona koja zna sve iz knjiga, već ona koja zna kako živjeti kad knjige ne nude odgovore. Nju ne formira fakultet, ni karijera, ni mužev novčanik – već život, svi njegovi izazovi, svi padovi, sva jutra kad je ustala iako nije imala snage.
Ona ne mora da viče da bi je čuli. Ne mora da se hvali da bi je poštovali. Ne mora da dokazuje da vrijedi – jer vrijedi sama po sebi. I to zna. Ne kao činjenicu, već kao istinu u koju svakim danom sve više vjeruje.
I zato, kad sledeći put pomisliš da je neko mudar jer ima titulu ispred imena, sjeti se – prava mudrost nosi se u očima, u hodu, u tišini, u dostojanstvu.
A pametna žena… ona ne pokazuje mudrost. Ona je živi. Svakim svojim korakom.
