U nastavku našeg današnjega članka, malo ćemo govoriti o procesu nakon što neko premine. Naime, evo šta se dešava prvih 40 dana nakon same smrti….
Mnoštvo izvještaja pojedinaca sugerira da se duše preminulih stalno vraćaju da se oproste od svojih voljenih, obično na mjestima gdje su doživjeli svoju najveću radost. Na koji se način duša pokojnika oprašta od onih koje ostavlja iza sebe? Događaji koji se odvijaju 3., 9. i 40. dana nakon smrti daju uvid u ovaj proces. Na koji se način duša pokojnika oprašta od onih koje ostavlja iza sebe? Nakon smrti, duša pojedinca uvijek se vraća da se oprosti od svojih dragih i na mjesto gdje je pokojnik nalazio najveću radost. Čak je moguće da duša ponovno posjeti svoj fizički oblik; ova se pojava naziva fenomenom kliničke smrti.
Pojedinci koji su doživjeli ovo iskustvo često opisuju osjećaje uzdizanja i izvještavaju kako su promatrali vlastita tijela s povoljne točke odozgo. Kada je duša definitivno otišla iz tijela i više se neće vratiti, počinje proces opraštanja od voljenih osoba koji traje točno četrdeset dana. U stvarnosti, pokojnici nam ne dolaze u posjet, niti se manifestiraju u našim snovima. Kada nam se pojave u snovima, to je isključivo zato da nas potaknu da ih se prisjetimo kroz molitve, što im je tada potrebno. Prema riječima stručnjaka, pojedinac ima svega tri dana da se oprosti od onih s kojima je dijelio život i ljubav. Ova tri dana posebno su izazovna za dušu pokojnika, jer se trećeg, devetog i četrdesetog dana događaju značajna događanja vezana uz njihov duh. Značenje ovih dana je duboko i bitno je da im odamo počast molitvama za naše pokojne.
Vjeruje se da se trećeg dana duša odvaja od zemaljskih veza kako bi svjedočila nebeskim kraljevstvima, ostajući tamo do devetog dana kako bi razmišljala o tome kako je trebalo živjeti da bi se postigla radost koju su iskusili sveci. Nakon ovog razdoblja, od devetog do četrdesetog dana, duša se suočava sa strahotama pakla; tijekom tog vremena prolazi kušnje osmišljene da testiraju njegovu otpornost i odlučnost. Moramo žarko moliti da naši preminuli voljeni uspješno prebrode ovo “posljednje putovanje”, stižući pred Gospodina četrdesetog dana, gdje će im Bog podariti privremeno počivalište do posljednjeg suda.
Čitanje molitvi, posjećivanje groblja i paljenje svijeća ključni su postupci koji pomažu prijelaz duše u kraljevstvo nebesko. Obično se pokop događa trećeg dana nakon smrti, što je tradicija ukorijenjena u činjenici da je Isusovo tijelo pokopano isti dan nakon njegove smrti. Ovaj treći dan služi kao podsjetnik na trojstvo koje postoji između čovjeka i Boga. Shvaća se da Bog postoji u tri osobe, dok se čovjek sastoji od tri elementa: duha, duše i tijela. Nadalje, čovjek se izražava kroz tri komponente: um, misli i osjećaje.
Posljedično, on iu ovom kontekstu ostaje osoba koja čuva svoja sjećanja. Molimo molitvu u njegov spomen, tražeći oprost od Gospodina za sve njegove misli, djela i riječi. Deveti dan nakon smrti ima poseban značaj, jer sveti Simeon Solunski tvrdi da je devet anđeoskih redova vezano za ovaj dan. Preminula voljena osoba može biti uključena u te redove kao nematerijalni duh. Naši svećenici ističu važnost molitve na ovaj dan za pokojne, jer su živjeli svoj život ne priznajući svoje grijehe. Vjeruje se da nakon smrti postižu jasnoću i razumijevanje, ali nisu u stanju poduzeti bilo kakvu daljnju akciju. Četrdeset dana nakon smrti označava dan uzašašća, ključni trenutak. Iako se pojedinac susreo s Bogom triput – 3., 9. i 40. dana – ovo je razdoblje značajno.
Kroz ovih četrdeset dana molimo Gospodina da oprosti grijehe našem dragom pokojniku i da ga primi u kraljevstvo nebesko. Od trenutka njegove smrti, njegova sudbina počiva u rukama Gospodina. Bitno je zapamtiti da, u očima Gospodina, nema pokojnika. Oni koji nastanjuju ovo zemaljsko područje i oni koji žive u zagrobnom životu imaju jednak položaj pred Njim. Unatoč tome, postoji jedinstveno “ali”. Sudbina duše nakon smrti, posebno njezino stanje, ovisi o tome kako pojedinac vodi svoje zemaljsko postojanje, stupnju grešnosti koju utjelovljuje i prirodi misli i radnji koje slijedi tijekom svog putovanja.
Nadalje, duša posjeduje vlastitu sudbinu nakon smrti, na koju utječe odnos koji osoba njeguje s Bogom tijekom svog života. Prema učenju Crkve, nakon smrti pojedinca, duša se odvodi pred privatni sud, odakle će na kraju otići ili u raj ili u pakao, čekajući Veliki sud. Bitno je da za života, osobito u razdoblju između ova dva suda, ne zanemarimo molitvu za one koji su umrli, moleći Gospodina za milost i oproštenje njihovih grijeha za njih. U čast njihove uspomene treba se baviti različitim djelima dobrote i sjećati ih se tijekom liturgije.
