U današnjem članku pisat ćemo o paradajizu,neizostavnoj namirnici tokom ljeta.Naime ova namirnica nije idealan izbor za svakoga,nekim osobama paradajiz može izazvati neke određene zdravstvene probleme.
Ljetni mjeseci gotovo ne mogu da prođu bez paradajza – osvježavajućeg, mirisnog i punog ukusa. I dok se često nalazi na našim tanjirima, mnogi ga konzumiraju svakodnevno ne razmišljajući o tome da, uprkos bogatstvu hranjivih tvari, paradajz nije idealan izbor za svakoga. Iako je riječ o nutritivno vrijednoj namirnici, u nekim slučajevima može imati suprotan učinak i izazvati pogoršanje određenih zdravstvenih problema.
Zbog svoje kiselosti, paradajz može biti problematičan za osobe koje pate od gastritisa, želudačnog refluksa ili osjetljivog želuca. Konzumacija svježeg paradajza, soka od paradajza ili proizvoda poput kečapa i sosova može izazvati nadutost, žarenje u grudima ili nelagodu nakon obroka. U tim slučajevima, želudac reaguje osjetljivo na prirodne kiseline koje se nalaze u ovom povrću, što rezultira pogoršanjem već postojećih simptoma.
- Pored toga, paradajz sadrži solanin, prirodni biljni spoj iz porodice pomoćnica, koji kod nekih ljudi može izazvati neprijatnosti. Osobe koje već imaju probleme sa zglobovima, naročito one koje boluju od artritisa ili sličnih reumatskih oboljenja, mogu osjetiti ukočenost, oticanje ili bolove nakon redovne konzumacije paradajza. Solanin nije opasan za većinu ljudi, ali kod osjetljivih osoba može uticati na upale i izazvati nelagodnosti koje često ostaju neprepoznate kao posljedica prehrane.
Još jedna komponenta koju vrijedi spomenuti su oksalati, spojevi koji se nalaze i u paradajzu, a koji mogu uticati na stvaranje bubrežnih kamenaca. Kod osoba koje su već sklone ovom problemu, prevelik unos oksalata može dodatno opteretiti bubrege i povećati rizik od novih taloženja.
Kod pojedinaca sa alergijskom sklonošću, paradajz može izazvati neugodne reakcije. Radi se o spojevima u paradajzu koji aktiviraju histaminske odgovore organizma. Simptomi mogu uključivati osip, svrab, oticanje jezika, pa čak i poteškoće s disanjem. Iako alergije na paradajz nisu česte, kada se pojave, mogu biti vrlo ozbiljne. Zato bi osobe koje su imale bilo kakve reakcije nakon konzumacije paradajza trebale biti oprezne i po potrebi potražiti savjet alergologa.
Još jedno stanje koje zahtijeva oprez jeste sindrom iritabilnog crijeva (IBS). Kod osoba koje se bore s ovom hroničnom probavnom tegobom, paradajz može pogoršati simptome kao što su nadutost, gasovi, proljev ili zatvor. Njegova kiselina i određeni tipovi vlakna mogu dodatno iritirati osjetljivo crijevo i otežati svakodnevno funkcionisanje.
- Zanimljiv, ali manje poznat efekt, jeste likopenodermija – stanje u kojem dolazi do nakupljanja likopena, crvenog pigmenta iz paradajza, u koži. Kod prekomjerne konzumacije, koža može poprimiti narančastu ili crvenkastu nijansu. Iako ovo stanje nije opasno po zdravlje, može biti vizualno neugodno i ukazuje na prekomjeran unos čak i korisnih tvari.
Osobe koje imaju problema s mokraćnim sistemom, posebno one koje se bore s urinarnim infekcijama, inkontinencijom ili hiperaktivnom bešikom, također trebaju biti oprezne. Paradajz može izazvati iritaciju bešike i uzrokovati učestalo mokrenje, peckanje ili pritisak u donjem dijelu stomaka. Ovakvi simptomi se dodatno pogoršavaju kada se konzumiraju industrijski prerađeni proizvodi od paradajza jer često sadrže i aditive, šećere i začine koji dodatno opterećuju sistem.
Bez obzira na sve navedeno, paradajz je i dalje veoma vrijedna namirnica – izvor je vitamina C, kalija, vlakana i antioksidansa poput likopena, koji je povezan s manjim rizikom od određenih vrsta raka i srčanih bolesti. Međutim, čak i najzdravije namirnice nisu univerzalno dobre za svakoga. Ključ je u individualnom pristupu prehrani, gdje je važno znati kako određene namirnice djeluju baš na vaš organizam.
Za osobe koje imaju osjetljiv želudac, problema sa zglobovima, bubrezima, alergijama, crijevima ili bešikom, preporučuje se umjerenost, a u nekim slučajevima i potpuno izbjegavanje paradajza dok se simptomi ne stabilizuju. Uvijek je korisno voditi dnevnik ishrane i pratiti kako organizam reaguje na određene namirnice.
Na kraju, zdrava ishrana ne podrazumijeva samo unošenje poznato zdravih namirnica, već i slušanje sopstvenog tijela. Ravnoteža se ne postiže količinom, već razumijevanjem vlastitih potreba. Jer ono što prija jednom organizmu, drugom može predstavljati izvor tegoba.
