– Danas govorimo o segmentu zdravlja, a dijagnoza koju može dobiti svako poslije 55 godina starosti jeste demencija. Jednostavno i ne primjetite kada krenete da zaboravljate, a kada više ne znate šta se desilo jučer, tada je već prekasno za bilo koji vid liječenja.
Znanstvena istraživanja uvjerljivo su pokazala da upravo ovaj vitamin nudi mnoštvo prednosti u smislu poboljšanja pamćenja i smanjenja rizika od demencije. Iako se obično povezuje s jačanjem imunološkog sustava, važno je prepoznati da se njegov pozitivan učinak proteže izvan imuniteta i ima značajne implikacije na cjelokupno zdravlje mozga. Uloga vitamina D u poboljšanju raspoloženja i ublažavanju simptoma depresije naširoko je priznata. U nastojanju da sveobuhvatno istraže međupovezanost između vitamina D i živčanog sustava, znanstvenici su zajedno odlučili proniknuti u ovaj intrigantni odnos.
- Njihov primarni cilj je temeljito istražiti i steći sveobuhvatno razumijevanje zamršenog utjecaja vitamina D na kognitivnu funkciju. Korelacija između kognitivnog pada i razine vitamina D osvijetljena je nedavnim revolucionarnim istraživačkim člankom objavljenim u cijenjenom časopisu Alzheimer’s & Dementia. Ova studija, koju su proveli renomirani znanstvenici s cijenjenih institucija poput Sveučilišta Rush i Sveučilišta Tufts, prva je te vrste koja sveobuhvatno analizira odnos između čimbenika koji pridonose kognitivnom padu i koncentracije vitamina D u krvotoku i zamršenog djelovanja ljudski mozak. Studija o povezanosti vitamina D i kognitivnog zdravlja otkrila je da su pojedinci s višom razinom ovog vitalnog nutrijenta u mozgu pokazali poboljšane kognitivne sposobnosti.
Konkretno, te su osobe pokazale poboljšano zadržavanje pamćenja i povećanu sposobnost brze obrade i razumijevanja okoline. Nadalje, rezultati istraživanja pokazuju da se osobe s povišenom razinom pažnje, zajedno s višim koncentracijama vitamina D u mozgu, suočavaju sa značajno smanjenim rizikom (između 25 i 33 posto) od razvoja iscrpljujućih stanja poput demencije ili blagih kognitivnih oštećenja.
Demencija, sindrom koji nastaje kao posljedica bolesti mozga, obuhvaća različite bolesti i stanja koja ne samo da dovode do značajnog pada intelektualnog funkcioniranja, već i remete svakodnevne životne aktivnosti. Postoje različite potkategorije demencije, uključujući Alzheimerovu bolest, vaskularnu demenciju, demenciju s Lewyjevim tjelešcima, frontotemporalnu demenciju i demenciju povezanu s HIV infekcijom. Demencije su neurodegenerativni poremećaji koji prvenstveno proizlaze iz temeljnog stanja.
- Ovi poremećaji nanose veliku štetu različitim višim kognitivnim funkcijama, uključujući, između ostalog, pamćenje, razmišljanje i orijentaciju. Pad intelektualnih sposobnosti uvelike se razlikuje od osobe do osobe. Posebna značajka ove bolesti je njen štetan utjecaj na stjecanje, zadržavanje i dohvaćanje novih informacija. Iako se također može dogoditi gubitak prethodno formiranih sjećanja, to se češće očituje u uznapredovalim stadijima bolesti.
Agnozija se odnosi na oslabljenu sposobnost prepoznavanja predmeta, iako osjet ostaje netaknut. S druge strane, apraksiju karakterizira nemogućnost obavljanja naučenih motoričkih zadataka unatoč normalnoj motoričkoj funkciji. Na kraju, afazija se odnosi na smanjenu sposobnost razumijevanja ili korištenja jezika, što može dodatno ograničiti funkcionalne sposobnosti. Demencija obuhvaća više od samog pada pamćenja; također oštećuje kognitivnu funkciju, sposobnost rasuđivanja i stvaranje novih ideja.
Međutim, kod dijagnosticiranja demencije ključno je dati prioritet procjeni kognitivnog pada i gubitka pamćenja jer oni izravno utječu na sposobnost obavljanja svakodnevnih zadataka. Početni znakovi demencije obuhvaćaju niz ranih simptoma. Borba za stjecanje i zadržavanje nepoznatog znanja, oslabljena sposobnost kratkoročnog prisjećanja informacija, doživljavanje izazova s jezikom kao što su česte poteškoće u pronalaženju riječi.
Pojedinci mogu iskusiti iznenadne promjene raspoloženja i promjene u svojoj osobnosti, zajedno s postupnim smanjenjem sposobnosti samostalnog obavljanja svakodnevnih zadataka (kao što su prostorna navigacija i pamćenje), kao i smanjenom sposobnošću apstraktnog razmišljanja i prosuđivanja. Nekada se nazivala pseudodemencija, depresija može imitirati simptome demencije.
Međutim, uobičajeno je da se ova dva stanja pojave istovremeno. Naime, kognitivne promjene mogu se pojaviti kao posljedica starenja, ali one ne moraju nužno ukazivati na prisutnost demencije. Kako bi se isključile druge bolesti mozga kao što su moždani udar ili tumor mozga, neophodno je provesti laboratorijske testove koji uključuju procjenu razine elektrolita, ispitivanje statusa vitamina (osobito vitamina B12 i folne kiseline) i provođenje CT-a ili MR-a mozga kada sumnja na demenciju.
