Tema današnjeg članka bavi se pitanjem koje mnogi roditelji i porodice sebi postavljaju, a to je koju baku djeca više vole. Na prvi pogled djeluje jednostavno, ali iza toga se kriju emocije, odnosi i svakodnevne situacije koje oblikuju dječiju bliskost.
Kada se govori o porodičnim vezama, jasno je da baka i djed imaju posebno mjesto u životu svakog djeteta. Njihova uloga nije samo u tome da povremeno obraduju unuke, već i da budu izvor sigurnosti, topline i podrške. Međutim, zanimljivo je da se u mnogim porodicama primjećuje kako djeca razvijaju dublju i intenzivniju vezu s bakom po majci nego s bakom s očeve strane.
Razlog za to često leži u samom početku djetetovog života. Već od prvih dana nakon rođenja, upravo baka s majčine strane nerijetko preuzima važnu ulogu u pomoći oko bebe. Ona je ta koja dolazi, pomaže, savjetuje i pruža podršku svojoj kćerki. U tim trenucima, iako dijete toga nije svjesno, stvara se prva emocionalna povezanost koja kasnije postaje temelj bliskog odnosa.
Stručnjaci ističu da su rani kontakti izuzetno važni za razvoj odnosa. Dijete koje od malih nogu osjeća prisutnost određene osobe, kasnije je doživljava kao nekoga kome može vjerovati i kome se može obratiti. Upravo zbog toga, baka po majci često ima prednost, jer je prisutna od samog početka i učestvuje u najosjetljivijim trenucima odrastanja.
- S druge strane, ne treba zanemariti ni složenost odnosa unutar porodice. Veza između majke i svekrve nerijetko zna biti opterećena različitim očekivanjima, nesuglasicama ili jednostavno različitim pogledima na život. Kada postoji i najmanja napetost, djeca to, čak i nesvjesno, osjete. Ta suptilna atmosfera može utjecati na to da se dijete manje opusti u prisustvu bake s očeve strane, pa samim tim i veza ostaje slabija.
Važno je naglasiti da djeca često reflektuju odnose koje vide kod svojih roditelja. Ako majka ima blizak i topao odnos sa svojom majkom, velika je vjerovatnoća da će i dijete razviti istu vrstu povezanosti. U takvim situacijama, porodična bliskost se prenosi s generacije na generaciju i postaje prirodan dio svakodnevice.
Naravno, svaka porodica ima svoju priču i ne postoje univerzalna pravila. Postoje situacije u kojima je baka s očeve strane ta koja je stalno prisutna, dok je druga baka udaljena ili manje uključena. U takvim okolnostima, dijete će prirodno razviti jaču vezu s onom osobom koja je fizički i emocionalno dostupnija. Geografska blizina igra veliku ulogu, jer omogućava češće susrete, zajedničko vrijeme i stvaranje uspomena.
Još jedan važan faktor jeste broj unučadi. Bake koje imaju više unuka često ne mogu svima posvetiti jednaku pažnju, što može utjecati na kvalitet odnosa. Dijete koje dobija više pažnje i vremena od određene bake, automatski razvija snažniju emocionalnu vezu s njom. U tom smislu, vrijeme provedeno zajedno postaje ključni element u izgradnji bliskosti.
Također, treba uzeti u obzir i ulogu koju baka ima u svakodnevnom životu. Ako je uključena u čuvanje djece, odlazak u vrtić, školu ili zajedničke aktivnosti, dijete će je doživljavati kao važan oslonac. Takva prisutnost stvara osjećaj sigurnosti i pripadnosti, što dodatno jača vezu između njih. Nasuprot tome, ako je odnos ograničen na povremene susrete, teško je očekivati isti nivo bliskosti.
- Ipak, postoje i mnogi primjeri gdje djeca razviju jednako snažne veze s obje bake, pa čak i djedovima. Sve zavisi od toga koliko su svi članovi porodice spremni ulagati u odnos. Kada postoji međusobno poštovanje, razumijevanje i želja za zajedništvom, dijete će imati priliku da osjeti ljubav sa svih strana. U takvim porodicama, emocionalna ravnoteža dolazi prirodno i bez pritiska.
Ne treba zanemariti ni individualne osobine svake bake. Neke su otvorenije, toplije i sklonije druženju, dok su druge povučenije. Djeca često instinktivno gravitiraju prema onima koji im pružaju više pažnje, igre i razumijevanja. Upravo te sitnice – osmijeh, zagrljaj ili zajednička igra – čine razliku i ostavljaju dubok trag u dječijem srcu.
U konačnici, iako istraživanja često ukazuju na veću povezanost s bakama po majci, važno je razumjeti da nijedan odnos nije unaprijed određen. Sve zavisi od okolnosti, odnosa među odraslima i količine vremena koje se ulaže u zajedničke trenutke. Djeca ne biraju svjesno koga će više voljeti – njihova srca se jednostavno vežu za one koji su tu, koji slušaju, razumiju i pružaju ljubav.
Zato je najvažnije da svi članovi porodice, bez obzira na to s koje strane dolaze, rade na izgradnji zdravih odnosa. Porodična podrška, zajedničko vrijeme i iskrena pažnja stvaraju temelje koji ostaju za cijeli život. Baka i djed nisu samo rodbina – oni su dio djetetovog identiteta, uspomena i osjećaja pripadnosti.
Na kraju, može se reći da nije presudno koju baku dijete više voli, već koliko ljubavi dobija od obje strane. Kada dijete osjeti toplinu i prihvaćenost, ono raste u sigurnu i sretnu osobu. Upravo u tome leži prava vrijednost porodice – u ljubavi koja se ne dijeli, nego umnožava kroz generacije
