Cijela zajednica je u šoku dok se i dalje bori s tragičnim događajem koji se 3. svibnja dogodio u Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar” na Vračaru. Nedavno je fokus bio na ponašanju mladog počinitelja koji je otvorio vatru na svoje prijatelje i ravnatelja škole, što je dodatno pojačalo učinak ovog razornog incidenta.
Otkako je Kosta Kecmanović primljen u bolnicu, sva je pažnja usmjerena na Kliniku za neurologiju i psihijatriju za djecu i omladinu. Kosta se trenutno nalazi na specijaliziranom odjelu te zdravstvene ustanove, gdje stručnjaci pomno prate i analiziraju svaki njegov pokret. Tim se svakodnevno suočava s novim izazovima, jer Kosta neprestano postavlja nove zahtjeve. Dječak je pod stalnim nadzorom, pomno se prati svaki njegov korak, pogled i riječ. Svaki dan nosi iznenađujuće trenutke, ali najšokantnije otkriće bilo je kada je Kosta bolničarima sam odredio rok, obavijestivši ih o točnom vremenu kada će se “vratiti kući”, iako nema naznaka o skorom puštanju, tvrdi izvor upoznat s istraga, prenosi Republika.rs.
Dječak Kosta je rekao bolničarima da zna da ih liječnici pregledavaju, ali je samouvjereno rekao da im je ostalo samo sedam dana. Čini se da je postao nestrpljiv i odbija produžiti daljnji boravak. Stručnjaci Klinike pomno prate svaku promjenu u dječakovom ponašanju, od onih kada je Kosta osjetio da više nema opravdanja za njegovo prisustvo u bolnici, do onih kada ne pokazuje ama baš nikakvu znatiželju za svrhu zatočenja.
Kosta Kecmanović očito je svjestan dugotrajnosti svog zatočeništva, ali svojim ponašanjem i apelima i dalje zaokuplja stručni tim koji nastoji proniknuti u njegovu psihu i dati mu odgovarajuću terapiju. Nedostatak ključnog elementa njegova karaktera duboko je uznemirio stručnjake koji smatraju da mladi zločinac Kosta Kecmanović nije uspio razviti superego u skladu s psihoanalitičkom teorijom Sigmunda Freuda.
Tijekom prvih pet godina djetetova života, superego, koji služi kao moralni kompas osobnosti, počinje se oblikovati. Pojavljuje se kao posljedica roditeljske potpore ili discipline, jer dijete internalizira moralna načela koja podržavaju njegovi roditelji i društvo. Taj unutarnji regulator preuzima ključnu funkciju u upravljanju agresijom i potiskivanju društveno neprihvatljivih poriva.
