– Jugoslovenski film je svoje zlatno doba imao 70-90 godina prošloga vijeka. Tada su snimljeni i najbolji filmovi i TV serije koje će se jako teško srušiti još jako dugo vremena….Slijedi i priča o jednom od najvećih….
Na današnji dan obilježavamo uspomenu na smrt proslavljenog srpskog glumca Borivoja Bore Todorovića, navršavajući deset godina od njegovog odlaska. Tijekom svoje slavne karijere krasio je filmsko platno s impresivnim nizom likova, urezavši svoje ime u anale nacionalne kinematografije. Nakon završene gimnazije u Beogradu, odradio je vojne obveze. Unatoč tome što je u početku diplomirao strojarstvo, odlučio je prijeći na beogradsku Akademiju dramskih umjetnosti.
Tamo se pridružio klasi Joze Laurenčića uz kolege studente Ljubu Tadića i Slobodana Perovića. Cvatuće profesionalno putovanje Nakon što je prvu glumačku priliku dobio u Beogradskom dramskom pozorištu, osamdesetih je godina prošlog stoljeća odlučio napustiti kazališnu scenu kako bi se u potpunosti posvetio filmskom stvaralaštvu. Njegov značajan doprinos svijetu kinematografije uključuje nezaboravne nastupe u filmovima kao što su “Maratonci trče počasni krug”, “Dom za vješanje”, “Profesionalac” i “Balkan Express”.
Tijekom svoje karijere uspješno je tumačio značajne likove u raznim televizijskim serijama, među kojima su „Rađanje radnog naroda“ (1969.), „Maturanti“ (1971.), „Čitav život za vijek“ (1971.), „Čardak ni na nebu“. ni na zemlji” (1978-1979), “Vruć vjetar” (1980) i “Bilo jednom” (1996). U ratnoj drami Srđana Dragojevića “Sveti Juraj ubiva aždahu” (2009.) Todorović se pojavio u posljednjoj filmskoj ulozi. Izazovan odgoj Rođen u prosvjetnoj obitelji u Beogradu 5. studenog 1930. godine, mlađi je brat poznate glumice Mire Stupice koju je pratio i čuvao tijekom njihove mladosti. Tragično, imali su i još dva brata koji su umrli tijekom njihovih ranih godina. Nakon očeve smrti, mlađahni brat Bora neustrašivo je preuzeo obaveze domaćina i glave kuće, a njihova je obitelj sve to vrijeme jedva spajala kraj s krajem.
– Moja je majka ostala bez posla. Kuća je postala žrtva neprestanog bombardiranja, dopuštajući hladnoći i snijegu da prodiru kroz otvore na prozorima. Nismo imali hrane, drva za ogrjev. Navečer, kad smo se smjestili u krevet, morali smo se zamotati u kapute, šalove, čarape, pa čak i rukavice samo da se ugrijemo. Unatoč našoj očajnoj situaciji, nas troje bismo ipak našli trenutke smijeha. Bora bi predložio da igramo igru sricanja riječi u mraku, ali jedina tema koja nam je bila na umu bila je hrana.
Želudac bi nam zakrulio, a glad bi se zadržala cijelu noć. Bori je bilo samo jedanaest godina, a ja sam sa sedamnaest odlučio preuzeti ulogu vođe obitelji. Bora je u svojoj snalažljivosti napravio improviziranu dasku na kotačima i dogurao do beogradske željezničke stanice, gdje je potražio posao nosača da nas hrani. No, iskusni profesionalci, lišeni imalo sentimentalnosti, nemilosrdno su ga tretirali kao bespomoćno dijete i protjerali ga iz blizine. Srećom, naišao je naš susjed Mile, vozač tramvaja, i silom ga uveo unutra, grdeći ga i prekoravajući.
Ovaj incident potaknuo je novootkrivenu genijalnost u Bori, potaknuvši ga da postane inventivniji u raznim aspektima svog života. U svojim memoarima “Šaka soli” Mira pripovijeda o odvažnim podvizima čovjeka koji je sudjelovao u raznim krađama. Ukrao bi ugljen sa postaje i ugrabio gume iz njemačkog skladišta, koristeći ih za izradu i prodaju potplata. Njegovi lopovski pothvati nisu poznavali granice, jer bi uzeo sve što bi mogao naći, često se nalazeći u neizvjesnoj situaciji.
Jednom prilikom njega i njegove saučesnike uhvatili su Nemci dok su krali konjska sedla iz magacina na Tašmajdanu. Bili su poredani uza zid, a zrakom je odjekivao zvuk šmajsera. Zatim je, na naredbu ‘pali’, svaki od njih primio snažan udarac čizmom po stražnjici. Proslavljeni glumac Bora Todorović je iz prvobitne veze dobio sina Srđana, dok su mu u drugom braku rodile dvije kćeri, Danu i Taru. Srđan Žika Todorović, njegov sin, nevjerojatno liči na svog oca i velik dio svojih postignuća pripisuje njegovom utjecajnom vodstvu.
Dok sam bio u vojsci, posjetio me Bora i uručio mi tekst u kojem je pisalo: “Imaš tjedan dana da naučiš ovaj tekst napamet i onda ćeš doći u Beograd na prijemni ispit za akademiju. Čak i ako ne ne prođe, barem ćeš imati tjedan dana slobodno.” Mogao sam osjetiti da nije baš oduševljen što ću nastaviti karijeru bubnjara, jer je to često nazivao “gadnim” zanimanjem. I tako sam se kroz taj neočekivani razvoj događaja našao na putu da postanem glumac. Što se druge uključene osobe tiče, nisam siguran.
- Ovo je Žika Todorović podijelio na društvenim mrežama. Smrt Nakon operacije slijepog crijeva, cijenjenom srpskom glumišnom bardu Bori Todoroviću pozlilo je i primljen je u bolnicu u kritičnom stanju. Tragično, preminuo je u 84. godini 2014., nakon nekoliko dana liječničke skrbi. Nakon uspješnog kirurškog zahvata, osjetio je nelagodu i neočekivano mu je postalo loše nekoliko dana kasnije. Liječnici su odmah izvršili još jednu operaciju i utvrdili da je doživio moždani udar. Zbog toga je položen u Aleju zaslužnih građana.
