Nakon stanke u suđenju na Višem sudu, došlo je vrijeme da roditelji 13-godišnjeg dječaka, koji je pohađao istu Osnovnu školu “Vladislav Ribnikar” kao i optuženi, daju iskaze o tragičnom događaju.
Svjedočenje je bilo nevjerojatno snažno, zbog čega su i sutkinja i svi u sudnici bili preplavljeni emocijama, što je rezultiralo suzama koje su slobodno tekle.
Život Suzane Stanković Čikić i njenog sina tog kobnog 3. maja drastično se preokrenuo. Prije tragedije njihovo je postojanje bilo ispunjeno normalnošću i rutinom. No, nakon incidenta Suzana se našla u stanju limba, kao sablast koja besciljno luta nesvjesna vlastite stvarnosti. Unatoč ogromnoj neizvjesnosti, držala se za tračak nade, očajnički žudeći za preživljavanjem svog djeteta.
Dok smo suprug i ja zaustavljali taksi da se vratimo u Tiršovu u potragu za našim djetetom i da saznamo što mu se dogodilo, dobili smo hitan poziv od roditelja jedne od tragično ubijenih djevojčica. Molili su nas da im se pridružimo u PS Vračar. U tom trenutku šok nas je izjedao, od čega su nam tijela drhtala. Dok smo sjedili u taksiju, tražili smo od vozača da pojača radio, očajnički tražeći bilo kakvu informaciju. A onda je kroz zvučnike odjeknula vijest: “U Osnovnoj školi ‘Vladislav Ribnikar’ život je izgubilo osmero djece i zaštitar.” U tom trenutku svijet je stao, kako je ispričao svjedok.
Unatoč tome što smo obaviješteni o smrti našeg djeteta, ostaje tračak nade da je možda još uvijek živ, jer nema konkretnih dokaza niti vizualne potvrde njegove smrti. Majka je izrazila duboku bol zbog opraštanja od svog djeteta, osjećaj koji je bio krajnje razoran.
Suludo je pomisliti da izađemo i kupimo njegove drage tenisice, samo da ih operemo i ispeglamo s namjerom da ga pokopamo, kao da ga spremamo na put. Ova razina ludila je neshvatljiva. Ona je kao najizazovnije aspekte situacije navela nedostatak kajanja kod osumnjičenika i ravnodušnost njegovih roditelja.
Izjavila je da su slike preminulog sina i djece uznemirujuće i uznemirujuće. Važno je napomenuti da se ovo ročište odnosi na sudski postupak koji je uslijedio nakon tragičnog događaja u Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar”, u kojem je život izgubilo 27 članova obitelji. Ovi članovi obitelji podnijeli su tužbu protiv mladog nasilnika, ali i njegovog oca, majke i škole.
Nakon potvrde Višeg suda u Beogradu, dječakov otac je optužen za teško djelo protiv opće sigurnosti, a majka za nedozvoljenu proizvodnju, držanje i nošenje oružja i eksplozivnih tvari. Uz to, vlasnik i instruktor streljane, u kojoj je maloljetni ubojica trenirao sa svojim ocem, suočen je s optužbama za davanje lažnih podataka.
