– Mi se u nastavku našeg današnjega članka, malo dotičemo teme koja se zove Abdulah Sidran. Jedan je od najvećih bosanskih književnika i političara, i njegove riječi kada ih izgovori, uvijek se jako dobro vagaju. Sada je progovorio i o svome odnosu sa Emir Kusturicom.
Danas žalimo zbog gubitka cijenjenog scenariste i književnika Abdullaha Sidrana, koji je mirno napustio ovaj svijet u 80. godini života. Partnerstvo između njega i redatelja Emira Kusturice trajalo je dugi niz godina, sve dok nije prekinuto ratnim razaranjima i različitim umjetničkim vizijama budućnosti. No, Sidran je iznenađujuće pohvalio svog bivšeg suborca. Tijekom intervjua samouvjereno sam rekao toj ženi da je njezino prisustvo uzaludno, ako je tu da razgovara o Kusturici. Abdullah Sidran, cijenjeni pjesnik, dramaturg, romansijer, putopisac, kolumnista i renomirani scenarista kultnih filmova kao što su “Sjećaš” i “Otac na službenom putu”, započeo je svoju pripovijest za Danas pitanjem “Dolazi li Doli Bel”. ?”
Nažalost, pisac nije ispunio obećanje. Sidran je pohvalio mnoštvo talenata koje je Bosna iznjedrila, od slikara i opernih pjevača do šahovskih prvaka i košarkaša. Sarajevo se posebno istaknulo na raznim poljima, uključujući pop-rock glazbu i film, sa značajnim ličnostima poput Šibe Krvavca i Emira Kusturice koji su prednjačili u svojim domenama. Abdulah Sidran, pisac i scenarist iz Sarajeva, u jednom je intervjuu istaknuo kako autentični Emir Kusturica više nije među živima, a umjesto njega pojavio se lik Pantelija I. Milosavljević, kojeg su navodno otkrili pojedinci povezani s Miloševićem. U našoj vojnoj jedinici, na moru, postoji užasna prisutnost. Našao sam se na udaru bošnjačkog nacionaliste, iako se i ja identificiram kao bošnjački nacionalist. Taj pojedinac imao je drskosti da me nazove pogrdnim izrazom samo zato što sam odao počast Kusturici. Takvo neznanje. Duboko me smeta što ova osoba dobiva više pažnje nego što je potrebno u intervjuu od deset stranica.
Među svim stvaraocima i kulturnim djelatnicima s naših ex-jugoslavenskih prostora, ovaj se pojedinac ističe kao jedna od najtragičnijih ličnosti. Jeste li primijetili stvaranje zadivljujuće urbane legende unutar naše zajednice? Prema ovoj priči, naš voljeni Emir Kusturica dočekao je svoju smrt na Zlatištu. Kako legenda kaže, njegovi prijatelji, uključujući i mene, redovito posjećuju mjesto njegove smrti, koje se nalazi na granici između različitih entiteta, kako bi mu odali počast. Poginuo je predvodeći diverzantski odred Felini. Zanimljivo, priča se da su u Beogradu zamjenu za pravog Emira K tražili Miloševićevi ljudi. Prema Sidranu, u Šumadiji su naišli na nekog Panteliju I. Milosavljevića koji je izgledao kao tačna kopija, kao da je kloniran. Namjera je bila stvoriti lažnu percepciju da se cijenjeni redatelj iz Sarajeva, BiH i Jugoslavije svrstao uz Miloševićev režim. Time se u biti odrekao svoje domovine i svoga naroda.
Čak i danas neki pojedinci smatraju da bi ova urbana legenda mogla imati neku osnovu u stvarnosti. Ako tom Panteli, koji zapanjujuće sliči, nedostaje vještina da režira s finoćom! Nešto nije u redu, postoji osjećaj zbunjenosti. No, nema duha Sarajeva kojeg utjelovljuje naš pravi Emir Kusturica. Recenzije o njemu pišu stranci, hvaleći njegova prva dva filma i tvrdeći da nakon toga nikada nije “dostigao svoj potencijal”. Ništa od toga ne mogu potvrditi, jer nisam gledao ništa od njegovih radova, pa ne mogu reći – napomenuo je Sidran. Na upit je odgovorio Emir Kusturica. Valja napomenuti da je njegov odgovor dat 2015. godine, jer je tada nastala rasprava oko “pravog Emira” koji je preminuo. Sidran se nedavno u rujnu ponovno osvrnuo na ovu temu. No, ako se prisjećamo Sidranova razmišljanja o Kusturici, pošteno je prisjetiti se i onoga što je Kusturica imao reći o Sidranu.
- U slučaju da je Kusturica poginuo braneći Sarajevo u ratu, a Udba ga zamijenila Pantelijom, razmišlja poznati redatelj, kako je moguće da je Sidran u travnju 2008. stigao na Mećavnik da Kusturici preda scenarij? Naknada za ovaj scenarij osigurala bi mirovinu koju Kusturica nije zaradio obranom Sarajeva i pisanjem ratne poezije. Naša rijeka Drina ima isti značaj kao Mekka i Medina! Dolazak na Mećavnik bila je pametna smicalica koju je smislio provodadžija iz Sarajeva: dao mi je tri napisane stranice koje sam morao pretočiti u film! Ali umjesto Panteliji, našao sam se kod Kusturice. Bilo je to u vrijeme kada mu je vid slabio, au Sarajevu nije bilo sponzora (priča se da je iscrpio sve mogućnosti), pa se obratio Kusturici za pomoć oko operacije katarakte! Kako se dogodilo da je Kusturica, a ne Pantelija, iz vlastitog džepa izvadio pet tisuća eura i poslao ih u Sveti Vid, gdje vode evidenciju tko je operiran i tko je dao novac?
A kada je shvatio da od prodaje manjkavog scenarija neće biti nikakve zarade, zašto se kasnije u intervjuu za ‘Nin’ pravdao da je ‘dovršio’ knjigu ‘Smrt je neprovjerena glasina’, koju je potpisao Kusturica umjesto Pantelija, godine. zamjena za operaciju katarakte? Od svoje mladosti, Abdullah Sidran je uvijek žudio za širenjem svoje nutrine, slično znatiželjnom putniku koji mijenja sto eura za manje apoene na mjenjačnici u užurbanoj metropoli. Ja bih, kaže Kusturica, pokazao svoje postojanje i opovrgao Sidranovu tvrdnju da se “ne zovem Pantelija” tako što bih mu pružio finansijske dokaze.
Kusturica je napisao poruku u kojoj izražava mogućnost da je Sidran dočekao smrt u Siriji, slično kao i njegovi suborci protiv Bashara. Postavio je pitanje je li sadašnji pojedinac pred njima tek zamjena za izvornu, procurjelu tezu. Čak i ako je Sidran još živ, Kusturica je sumnjao da će mu se putevi ikada više ukrstiti. No, istaknuo je važnost da Sidran stekne znanje prije svoje eventualne smrti. Kusturica je zaključio priznajući Avdinu ulogu u njegovom skrivanju i slanjem pozdrava s mjesta gdje se trenutno nalazi.
