O Josip Broz Titu do sada se ispričalo na stotine priča, a ono što sve interesuje jeste to, da li je Tito zaista sahranjen u Beogradu? Naime, uveliko se pričalo u tom periodu, da njegovo tijelo uopšte nije u kući cvijeća…
U 15.05 sati. 4. svibnja 1980. Josip Broz Tito preminuo je uslijed izljeva krvi u mozak i moždane kome koja je uslijedila, a pokop je bio 8. svibnja. Brojne su kontroverze oko sprovoda, a neki čak tvrde da u lijesu nije bio drug Tito. Pogreb ove osobe bio je obavijen misterijom i intrigama, ostavljajući mnoga pitanja bez odgovora. Najvažnija neotkrivena informacija odnosila se na sadržaj lijesa koji je bio izložen u zgradi Skupštine Srbije, skriven ispod jugoslavenske zastave okićene zvijezdom petokrakom.
- Dr. Obren Đorđević, koji je prethodno vodio SDB Srbije, razotkrio je vječni misterij vezan uz sprovod koji je okupio najveći skup svjetskih čelnika ikada zabilježen. Tada je jasno dao do znanja da u lijesu nisu posmrtni ostaci Josipa Broza Tita, već da je napunjen pijeskom. Nakon smrti Josipa Broza Tita, pojedini članovi Predsjedništva SFRJ, uključujući Stevana Doronjskog i Staneta Dolanca, izrazili su namjeru da se njegovo tijelo sačuva balzamiranjem i smjesti u mauzolej nalik Lenjinovom na Crvenom trgu. Međutim, prisutnost raznih tvari u Titovom sustavu dovela je do ranog raspadanja, što je rezultiralo neugodnim mirisom.
Zbog zdravstvenih i medicinskih problema Dolanc, Mikulić i Doronjski naposljetku su odlučili obaviti sprovod bez Titovih posmrtnih ostataka. U kovčegu izloženom u Saveznoj skupštini nalazio se pijesak, detalj koji je Đorđević ranije iznio srpskim medijima i tako otkrio sve misterije oko tog događaja. I danas se brojni ljudi raspituju o pokopu Josipa Broza Tita u Kući cvijeća, propituju nedostatak pentagrama na mramornoj ploči i istražuju razne teorije zavjere, bez obzira na njihov legitimitet.
Liječnici koji su izvršili obdukciju Marshallova tijela izvijestili su o svojim zaključcima na sljedeći način: Dr. Lalević, koji je promatrao događaj, prepričao je kraj ključne jugoslavenske drame koja je trajala šest sati intenzivnog napora. Nakon obdukcije brzo smo krenuli prema Brdu kod Kranja kako bismo se okrijepili i skupili stvari prije polaska za Ljubljanu gdje nas je čekao ‘plavi vlak’. Saznao sam da je tijelo najprije stavljeno u limenku prije nego što je premješteno u izuzetno tešku hrastovu škrinju.
Tito se našao u središtu raznih kontroverzi, no njegov unuk Joška Broz bio je osoba koja se tim pitanjima mogla pozabaviti. Konkretno, identificirao je grešku koju je moj djed priznao kao svoju najveću grešku. Odlučio sam ne potpisati Ustav iz 1974. koji mi je deset dana stajao na stolu. U tom trenutku nisam bio svjestan da će taj izbor označiti početak propadanja Jugoslavije, partije i republike. Upitan o odluci da ne stavi veto, pojasnio je da, kao demokrat, želi izbjeći da bude nadglasan u Skupštini. Priznao je da je imao mogućnost upotrijebiti pravo veta i, kad bolje razmisli, priznaje da je odustajanje od toga bila pogreška, smatra Joška Broz.
Potpisivanje ustava obavljeno je pod vodstvom Kardelja i Steve Krajačića, a potpisnici su bili Mika Špiljak i Kiro Gligorov. Steva Krajačić, osoba koja je djelovala iza scene, bio je ključan u padu Rankovića i ostalih. Služeći se mudrom strategijom, učinkovito je naveo Tita da se okrene protiv svojih najbližih saveznika. Krajačić se obratio Rankoviću s idejom da se za ostarjelog čelnika uvedu uređaji za praćenje, izražavajući zabrinutost zbog njegove dobi i potrebe za stalnim nadzorom. Taj im je plan osigurao da ostanu na oprezu, što im je omogućilo da drže u rukama situaciju, kako je primijetio Joška Broz.
I pored toga, Ranković je smijenjen s dužnosti, au kupaonici i WC-u suptilno su postavljeni uređaji za nadzor. Ranković nikad nije ružno govorio o svom djedu, jer su bili povezani obiteljski. Njihova je lojalnost ostala čak i nakon promjene njihove situacije, jer su oboje prepoznali skrivenu stvarnost stvari. To mi je otkrio Joška u jednom televizijskom intervjuu. Titov unuk je izjavio da Jovanka dijeli dio krivnje za konačni razlaz između nje i Tita. Uvjerenje da je Jovanku vodila želja za moći potpuno je netočno. Njezini osjećaji prema njemu bili su duboki, ali kako je vrijeme prolazilo, ta se ljubav pretvorila u paranoju.
Primarni cilj joj je prije svega bio osigurati njegovu sigurnost, zbog čega je uljepšavala pojedine detalje. Za to vrijeme zajedno s Đokom Jovanićem radila je na sastavljanju popisa ličkih generala, osiguravajući mu maksimalnu zaštitu. Međutim, Dolanc i Ljubičić, koji su bili protiv tog koncepta, kasnije su iskoristili taj popis. Važno je spomenuti da je Tito 1970-ih komunicirao s nekoliko poznatih ličnosti, uključujući holivudske zvijezde koje su dolazile u Jugoslaviju kako bi sudjelovale u popularnim partizanskim filmovima.
