Lepa Lukić postoji da bi trajala. Najpopularnija narodna pevačica svoje generacije još uvek izaziva pažnju, kako pevanjem, tako i nastupima na televizijama. Uvek duhovita Lepava nacionale omiljena je među starima i mladima. Zašto je tako, vidi se i u ovom razgovoru.
- Kada ocjenjujete svoje dosadašnje i sadašnje nastupe, koje biste razdoblje smatrali povoljnijim za sebe?Uvijek mi je bilo divno. U listopadu prošle godine imao sam privilegiju nastupiti na četiri samostalna koncerta. Moja strast prema pjevanju ostaje nepokolebljiva i zahvalan sam na kontinuiranoj podršci svojih obožavatelja. Ljepota mog života opstaje, baš kao i prije. Vodim jednostavan i ispunjen život, odnosim se prema drugima s poštovanjem i dobivam ljubav svojih kolega.
U dobi od 84 godine, vaša nesposobnost da ih uočite postavlja pitanje ima li genetika ulogu.U dobi od 94 godine moja je majka preminula, ali nije pokazivala znakove starenja ili mentalnog pada. Njezina duhovitost i humor ostali su netaknuti do samog kraja, pokazujući njezinu živopisnu osobnost. Unatoč nedostatku formalnog obrazovanja, posjedovala je oštar intelekt.
Osim što sam naslijedio njezine gene, naslijedio sam i njenu veselu narav. Ljudi me rado slušaju u emisijama jer se nikad ne ponašam superiorno ili pretenciozno. Uvijek ostajem prizemljen i radim stvari koje se drugi ne bi usudili učiniti. Iako oklijevam tvrditi da sam superioran, svatko na mom mjestu nadmašio bi druge pjevače. Neki će možda reći da sam preskroman, ali nalazim radost kad čujem druge kako pohvalno govore o meni.
Je li listopadski koncert označio kraj? – Iako to nisam eksplicitno proglasio oproštajnim, poslužilo mi je kao posljednji solo nastup. Emocije su me preplavile do te mjere da su mi suze tekle niz lice, a i publika je bila ganuta do suza. Bio sam doista dirnut činjenicom da su ljudi odbili dopustiti da to bude moj posljednji koncert. No, iako možda nije ultimativni, ne mogu ih organizirati svake godine. Budite uvjereni, nastavit ću s televizijskim nastupima i nizati druge nastupe.
Nedavno sam imala priliku nastupiti u Kanadi i održala sam koncert u Nišu, u Hrvatskoj, gdje me je dočekalo mnoštvo od 1500 ljudi koji su me tretirali kao boginju. U početku je bilo dvojbi oko mog prijema u Hrvatskoj, ali te su brige sada prošlost… Možda zato što sam žena (smijeh). Unatoč tome, proveo sam se nevjerojatno. Dodatno, nastupila sam u Kraljevu i sudjelovala na natjecanju violinista u Pranjanima, gdje je svaki nastup trajao impresivnih dva i pol sata!
Koju razinu težine posjeduje?Sve sam izdržala! Možda će se svi iznenaditi da to mogu učiniti u svojim godinama, ali nikad se ne osjećam staro jer je moj život ispunjen ljepotom. Posjedujem otpornost koja mi omogućuje da mnogo putujem bez podlijeganja bolesti, čak i kada sam suočen sa šestosatnom vremenskom razlikom između Beograda i Kanade. Mogu pjevati isti dan bez ikakvih nuspojava. Dok je drugima možda potreban cijeli tjedan da se oporave nakon leta, ja nisam jedan od tih pojedinaca. Spavam cijelo putovanje i nemam potrebu za odmorom odmah po dolasku. Međutim, moje prvo putovanje u Australiju pokazalo se iznimkom jer sam bio prisiljen izaći iz zrakoplova nakon slijetanja.
Koji je najveći čimbenik koji najviše drži vašu pozornost?Moja motivacija proizlazi iz moje dugovječnosti u industriji. Za razliku od pjevača koji imaju samo nekoliko popularnih pjesama i ostaju relativno nepoznati, ja sam uspio održati prisutnost. Kad šetam Terazijama, dočeka me prepoznavanje. Čak mi i dvadesetogodišnjaci prilaze radi fotografiranja, plješćući mojim uspjesima. Hvale ne samo moju glazbu nego i moj smisao za humor, posebno šalu s naušnicama. Zaista je zadovoljstvo primiti takvo divljenje i poštovanje.Trebamo li još jednom ispričati priču? Unatoč dostupnosti na YouTubeu, postoji mogućnost da netko još uvijek nije svjestan.
U razigranoj razmjeni između majke i kćeri, kćer se raspituje o ispravnom izgovoru riječi “naušnica”. Majka odgovara duhovitom primjedbom, navodeći da ovisi o tome gdje se predmet nalazi. Ako krasi uši, naziva se naušnica. No, ako se stavi na drugu naušnicu, onda i sama postaje naušnica, izazivajući smijeh. Ova divna interakcija služi mi kao izvor motivacije da ustrajem u svojim nastojanjima. Energija i divljenje koje dobivam i od mladih i od starih pojedinaca doista su poticajni. S takvim zadovoljstvom, što bih više mogao poželjeti?Postoji li želja o kojoj trenutno sanjate?- Sve su mi se želje ispunile osim jedne – želje da iskusim majčinstvo. No, i djeca su svjesna te neispunjene čežnje.Jeste li ikada bili na vokalnim treninzima i satovima pjevanja?
Po dolasku u Beograd vrlo brzo sam shvatio da sam stekao popularnost među domaćim stanovništvom. Predloženo mi je da posjetim profesora kako bih usavršio svoj glas. Novica Negovanović, koji je u međuvremenu preminuo, otpratio me do gospodina Kostića. Na moje iznenađenje, savjetovao me protiv ikakvih promjena, rekavši da bi svaki pokušaj promjene mog glasa samo rezultirao pogoršanjem. Kao rezultat toga, moj glas je ostao nepromijenjen od 1965., zadržavajući istu boju, tonalitet i ukupnu kvalitetu. Uz to, uvijek sam jako pazila na svoj izgled, pazeći da su mi frizura i garderoba besprijekorno doterani.
Osobno preferiram održavanje uglađenog izgleda. Imam naviku redovito njegovati nokte, posjećivati pedikera i zakazivati termine kod frizera. Nikada ne izlazim iz kuće bez odgovarajuće pripreme. Kad me ljudi susretnu, često žele ovjekovječiti trenutak fotografijama i uputiti mi komplimente, što unosi osjećaj ispunjenja u moj život.
Udvara li vam se gospodin?Upuštaju se u šarmantno udvaranje, a ja to samo promatram sa smiješkom. Veseli me kada čujem komplimente poput: “Gospođo Lepa, izgledate baš fantastično! Da sam barem malo stariji, ili malo mlađi…” Zabavno je pomisliti da bi moja baka imala jaja, bila bi djed (smijeh). Svakih šest mjeseci idem u Toronto, koristeći svoju kanadsku putovnicu za ulazak. Obavezno nastupam u istom restoranu četiri tjedna i svaki put je prepun posjetitelja.
Koju lokaciju najviše volite?Uživam biti na svakom mjestu gdje su prisutni ljudi koji me prepoznaju i obraćaju mi se.Kako ti pada na pamet rodni Miločaj?U svojoj uobičajenoj rutini vodio bih jednostavan život na selu. Međutim, da stvarno živim tamo, izabrao bih drugačije. Samoća bi me opterećivala, a žudio bih za uzbuđenjem nastupa… Budimo iskreni. Iako redovito dolazim, moj nećak i njegova supruga trenutno žive sa mnom. Neophodno je imati člana obitelji uz sebe. Potpuno sam sposoban sve sam riješiti, ali imati potporu nekoga iz svoje rodbine prava je utjeha.
Koji postupak vam donosi najveće zadovoljstvo – pozdraviti nekome veselo dobro jutro ili laku noć ili s njim podijeliti šalicu kave?- Piti kavu sam nije nešto što radim. Apstiniram od pića, pušenja, a nisam baš ni ljubitelj kave. Ipak, smatram da je potrebno ujutro popiti šalicu. Uživam sudjelovati u razgovoru, bilo da se radi o davanju oduška frustracijama ili izražavanju divljenja. Ne vjerujem u zadržavanje bilo čega za sebe.
Jeste li odgovorni za kućanske poslove i kuhanje?Imam prilično avanturistički pristup kuhanju. U prošlosti sam sve kulinarske poslove obavljao sam, ali moja se životna situacija nedavno promijenila dolaskom mog nećaka i šogorice. Sada je moja šogorica preuzela kuhinju, iako se divi mom stilu kuhanja i vjeruje da briljiram u određenim jelima. Zaista je izuzetna. Živjeti s nekim tko ne cijeni moje kuhanje bio bi izazov. Ona bez napora vodi kućanstvo i zrači toplinom i čistoćom, poput sunca. Njihova prisutnost postala je sastavni dio mog života i ne mogu zamisliti da živim sama.
Kako biste opisali iskustvo života s najbližom rodbinom?Bila sam blagoslovljena prisutnošću svojih unuka, koji su djeca mog bratića i snahe. Oni su bili uz mene kroz cijelo djetinjstvo i školovanje, pratili me u raznim avanturama, pa tako iu odlascima na more. S ponosom mogu reći da su izrasli u izuzetne osobe, ostali vjerni svom odgoju i dobro se obrazovali. Oboje su sada u braku, moj unuk se nedavno oženio, a moja unuka se nastanila u Nikšiću, u Crnoj Gori.
Vijest o njezinoj trudnoći ispunjava me neizmjernom radošću jer željno očekujem da ću postati prabaka. Zanimljivo, nikad me nisu oslovljavale s baka, već su birale umiljate nadimke poput Lile ili Like, koji podsjećaju na to kako smo vlastite bake od milja zvali “mama”. Razumije se da moja ljubav prema maloj djeci, posebno onima koji su mi najbliži, nema granica. Iskreno sam sretna.
Kakav je vaš postupak odabira garderobe?Imam potpunu autonomiju kada je u pitanju odabir moje odjeće; Posjedujem istančan osjećaj za stil. Umjetnost stapanja boja bez napora dolazi mi prirodno. Odlučujem se za odjeću koja uljepšava moj izgled, ne podliježući pritiscima trendova. Međutim, moda je skladno usklađena s mojom osobnom estetikom. Nemam namjeru izaći na pozornicu u kratkim hlačama; Uvijek se prezentiram na ukusan način, pomno pazim na svoj izgled.
Jeste li ikada razmišljali o mogućnosti podvrgavanja estetskim poboljšanjima?Apsolutno ne. Pisao bih godinama da sam išta poduzeo! Nema potrebe da se ikoga bojim. Čak iu mojim godinama još uvijek imam lijepu strukturu lica. Razumijem da se neki pojedinci mogu odlučiti za korektivne zahvate na nosu ili ušima ako su deformirani. Međutim, jako mi se ne sviđa ideja da netko potpuno promijeni cijelo svoje lice ili podizanje stražnjice na 25 godina.
Iako imam pravo donositi takve izbore za sebe, nemam pravo kritizirati druge zbog njihovih odluka. Obeshrabrujuće je vidjeti lijepu ženu kako se mršti na nekoga tko skromno uljepšava svoj izgled. Ako netko ima tanka usta, sasvim je u redu ispraviti ih. Ali ići u tako ekstremne mjere, od uha do uha, nepotrebno je! Unatoč tome, svatko bi trebao biti slobodan činiti što želi i ja nikada nikome ne bih nametao ograničenja. Moja jedina briga bila bi da mi ne izmijene lice. Njegujem i volim svoje jedinstvene karakteristike.
