– Za danas jedna jako misteriozna tema koja je povezana sa zagrobnim životom. Naime, govorimo o periodu kada neka osoba umre, a mnogi od nas se pitaju, šta se dešava sa ljudskim tijelom nakon svega toga. Pri tome na mislimo, ako se neko uredno sahrani, koliko zapravo treba vremena da se ljudsko tijelo raspadne i slično.
Nakon pojave smrti, biološki proces razgradnje pokreće niz faza raspadanja unutar tijela. Sa preko 200 kostiju, mnoštvom mikroba i trilionima ćelija, ljudsko tijelo se postepeno raspada nakon prestanka života. U prvim danima nakon smrti, mikrobi počinju da se razmnožavaju i raspršuju po tijelu, stvarajući otrovne plinove poput amonijaka i sumporovodika. Ovi gasovi doprinose nadimanju i ispuštanju neprijatnih mirisa. Nadalje, zbog nedostatka kisika, organi koji se u velikoj mjeri oslanjaju na njega, uključujući mozak, propadaju. Kao rezultat toga, moždane stanice oslobađaju vodu, što se može manifestirati kao prisustvo vode u podnožju preminule osobe.
U roku od nekoliko sati nakon prestanka života, u crijevima počinje proces razgradnje. Imuni sistem, koji je sada postao nemoćan, gubi sposobnost da reguliše prisustvo mikroba, omogućavajući im da izađu iz tela kroz tkivo i prođu put prema jetri i žučnoj kesi. Dok konzumiraju organe, izazivaju promjene u nijansi tijela. Kako mjeseci prolaze, tjelesne tekućine i toksini iniciraju promjene u boji odjeće koja krasi pokojnika. Na kraju, odjeća propada, a tijelo počinje svoju transformaciju u ukapljenu masu.
Postupno, masno tkivo prolazi kroz metamorfozu, pretvarajući se u voštanu supstancu nalik sapunu. Sudbina tijela, bilo da je u pitanju mumifikacija ili raspadanje, zavisi od preovlađujućih uslova okoline. U područjima s visokom vlažnošću, koža na ušima, nosu i kapcima se isuši i potamni, napredujući kroz proces mumifikacije. Suprotno tome, u sušnim krajevima može doći do mumifikacije, a određeni ostaci kao što su zubi i šavovi odjeće ostaju netaknuti.
Tokom pet decenija, tkivo postepeno nestaje, ostavljajući za sobom samo kosti nakon osam decenija. Na kraju, čak i kosti propadaju i pretvaraju se u prašinu. Međutim, zubi, za razliku od bilo kojeg drugog dijela tijela, ostaju potpuno netaknuti karijesom.
- Tijelo prolazi kroz prirodni proces razgradnje nakon smrti, koji je sastavni dio ciklusa života i smrti u prirodi. Nakon smrti, tijelo doživljava postepeni niz fizioloških promjena. Ove promjene su normalan dio procesa raspadanja i propadanja. Kada srce prestane da kuca i disanje prestane, tijelo ulazi u postmortalnu fazu, tokom koje metaboličke funkcije prestaju i dolazi do raznih fizioloških i tkivnih promjena. Jedna od početnih promjena je pojava ukočenosti, koja se također naziva postmortem ukočenost. To se događa kada mišići tijela postanu kruti i čvrsti zbog nakupljanja mliječne kiseline. Rigor mortis obično počinje u roku od 2 do 6 sati nakon smrti i može trajati do 48 sati.
Nakon pojave ukočenosti, tijelo prelazi u fazu koja se naziva algor mortis, koju karakterizira postepena disipacija tjelesne topline. Kako se tjelesna temperatura postepeno usklađuje s temperaturom okoline, tijelo počinje da se hladi. Ovaj poseban proces ima značaj u forenzičkim istragama jer pomaže u utvrđivanju vremena smrti. Trajanje i veličina ovih promjena zavise od različitih faktora kao što su temperatura i vlažnost okoliša, prisustvo insekata i mikroorganizama, kao i medicinsko i toksikološko stanje pojedinca.
Ključno je priznati da postmortalne promjene na tijelu igraju ključnu ulogu u forenzičkoj analizi i utvrđivanju uzroka smrti. Forenzički stručnjaci se oslanjaju na svoje razumijevanje ovih promjena kako bi pomogli u identifikaciji žrtve, utvrdili vrijeme smrti i identificirali sve indikacije povrede ili bolesti.
