Za danas jedna jako zanimljiva tema, a koja je povezana sa misterioznim stvarima, nešto poput smrti. Naime, da li znate da je potrebno minimum dvije godine da se ljudsko tijelo u potpunosti raspadne. Međutim, jedan dio od čovjeka ostane netaknut, znate li koji je dio u pitanju?
Nakon pojave smrti, tijelo prolazi prirodni slijed faza raspadanja koje su sastavni dio procesa biološke razgradnje. Ljudsko tijelo koje se sastoji od preko 200 kostiju, nebrojenih mikroba i trilijuna stanica postupno se raspada nakon što život prestane. U prvim danima nakon smrti mikrobi se počinju razmnožavati i širiti tijelom. Ova aktivnost stvara štetne plinove poput amonijaka i sumporovodika, što dovodi do nadutosti i neugodnih mirisa.
- Nedostatak kisika dovodi do degradacije organa koji su uvelike ovisni o njemu, posebice mozga. Kako moždane stanice izbacuju vodu, to može uzrokovati nakupljanje tekućine na donjem dijelu leša. Nekoliko sati nakon smrti, crijeva započinju proces razgradnje. Tjelesni imunološki sustav gubi sposobnost upravljanja mikrobima, dopuštajući im da pobjegnu kroz tkiva i putuju do jetre i žučnog mjehura. Kad stignu tamo, ti mikrobi proždiru organe i mijenjaju boju tijela.
Nakon nekoliko mjeseci dolazi do promjene boje odjeće zbog tjelesnih tekućina i toksina. Kako se odjeća kvari, tijelo se počinje pretvarati u vodenastu tvar. S vremenom se mast pretvara u voštanu tvar. Ovisno o okolišnim čimbenicima, tijelo se može mumificirati ili razgraditi. U vlažnom okruženju koža na ušima, nosu i kapcima se suši i postaje crna, što ukazuje na mumifikaciju. Nasuprot tome, u suhim uvjetima može doći do mumifikacije, pri čemu bi ostaci poput zuba i šavova odjeće mogli ostati netaknuti. Nakon 50 godina tkivo počinje nestajati, a do 80 godina ostaju samo kosti.
S vremenom se čak i kosti raspadaju i pretvaraju u prah. Zubi su jedini dijelovi tijela koji ostaju netaknuti jer ne propadaju. Tijelo prolazi kroz prirodni proces razgradnje nakon smrti. Iako se može činiti uznemirujućim, ovo je temeljni aspekt ciklusa života i smrti koji se nalazi u prirodi. Nakon pojave smrti, niz fizioloških transformacija postupno se odvija tijekom vremena. Te su promjene sastavni dio prirodnog napredovanja truljenja i razgradnje. Nakon što srce prestane kucati i disanje se zaustavi, tijelo ulazi u ono što se naziva postmortalna faza.
Tijekom ove faze metaboličke funkcije se zaustavljaju, što rezultira raznim promjenama unutar tkiva i fiziologije. Jedna od početnih promjena koja se događa je rigor mortis, obično poznata kao postmortalna ukočenost. Ovaj fenomen se događa kada tjelesni mišići postanu čvrsti i kruti zbog nakupljanja mliječne kiseline. Mortis obično počinje oko 2 do 6 sati nakon smrti i može trajati do 48 sati. Nakon rigor mortis, tijelo prelazi u fazu koja se naziva algor mortis, koju karakterizira postupno smanjenje tjelesne temperature. Kako se tijelo hladi, njegova se temperatura polako usklađuje s temperaturom okoline.
Ovaj proces hlađenja može biti značajan u forenzičkim istragama za procjenu vremena smrti. Brzina i stupanj ovih promjena može varirati ovisno o nekoliko čimbenika, kao što su temperatura okoline, razina vlažnosti, prisutnost insekata i mikroba te medicinsko ili toksikološko stanje pojedinca. Ključno je prepoznati da postmortalne promjene na tijelu igraju ključnu ulogu u forenzičkoj analizi i utvrđivanju uzroka smrti. Forenzički stručnjaci primjenjuju svoje razumijevanje ovih promjena nakon smrti kako bi pomogli u identifikaciji žrtve, procjeni vremena smrti i identificiranju potencijalnih pokazatelja traume ili bolesti.
