Naziv sijamski blizanci potiče od poznatog para blizanaca Čang i Eng Bunker, rođenih 1811. u tadašnjem Sijamu (današnji Tajland). Bili su spojeni grudima i postali svjetski poznati – putovali su širom svijeta i na kraju se naselili u SAD, oženili dvije sestre i imali ukupno 21 dijete.
Aradhana i Stuti Jadav rođene su 11. maja 2012. godine u Indiji, u jednoj ruralnoj oblasti države Madja Pradeš, a njihova sudbina od samog početka bila je nevjerovatna i gotovo nezamisliva. Djevojčice su rođene kao sijamske bliznakinje, fizički spojene grudnim košem, s dijeljenim organima – srcima koja su bila povezana membranom i jetrom koja je funkcionisala kao jedan organ. Ova kompleksna medicinska anomalija predstavljala je ogroman izazov, kako za njihovu porodicu, tako i za ljekare koji su se borili za njihovu budućnost. Aradhana i Stuti postale su simbol ne samo medicinskih pokušaja da se spase životi, već i nade u bolje sutra, uprkos gotovo nepremostivim preprekama.
Njihovi roditelji, Hari Ram Jadav i Maja Jadav, bili su skromni poljoprivrednici, koji su životarili od uzgoja hrane na dva mala hektara zemlje. Njihova svakodnevnica bila je obilježena borbom za opstanak, a dolazak sijamskih bliznakinja u porodicu donio je dodatnu složenost i ogroman emocionalni teret. Iako su ih voljeli neizmjerno, svakodnevni troškovi liječenja i brige o djevojčicama daleko su premašivali njihove mogućnosti. U suzama, donijeli su odluku da djevojčice ostave na liječenju u bolnici u Padharu, vjerujući da će tu imati šansu za bolji život. Ova odluka, iako bolna, bila je čin krajnje roditeljske ljubavi i nade.
Nakon što su roditelji otišli, Aradhana i Stuti ostale su u rukama bolničkog osoblja koje im je pružilo njegu, pažnju i šansu da prežive. Ubrzo su se u cijeli slučaj uključile državne institucije i dobrotvorne organizacije, a vlada Madja Pradeša obezbijedila je finansijska sredstva neophodna za kompleksnu hiruršku intervenciju. Time je otvoren put ka mogućnosti da se djevojčice razdvoje i dobiju priliku za neovisan život.
Uz podršku tima ljekara iz Indije i Australije, pokrenut je detaljan plan razdvajanja. Tim od 23 ljekara i 11 medicinskih sestara radio je mjesecima na pripremama. Operacija je izvedena s velikom preciznošću, uz korišćenje najnovijih tehnologija, uključujući 3D modele kako bi se izbjegle komplikacije. Hirurzi su uspješno razdvojili njihove povezane srčane membrane i složeni sistem jetre.
Nakon 12 sati delikatnog zahvata, djevojčice su bile razdvojene. Tim je odahnuo – svi su osjećali kao da su prisustvovali čudu.
Nažalost, radost nije dugo trajala. Samo 15 dana nakon operacije, Aradhana je iznenada preminula od srčanog udara. Iako je operacija bila medicinski uspješna, njeno tijelo nije izdržalo. Porodica je bila slomljena, a tuga je nadvladala početni optimizam.
Stuti je nastavila da se oporavlja, suočena sa gubitkom sestre i sa izazovima novog, drugačijeg života. Ipak, zahvaljujući snažnoj podršci ljekara, terapeuta i ljudi dobre volje, pronašla je snagu da nastavi dalje.
Priča o Aradhani i Stuti nije samo medicinska priča, već duboko ljudska – o ljubavi, žrtvi, nadi i otpornosti. Ona nas uči da i u najmračnijim trenucima, postoji svjetlo koje dolazi iz saosjećanja i zajedništva. Iako jedno srce više ne kuca, drugo nosi sjećanje na sestru i simbol je borbe koja nikada ne smije biti zaboravljena.
