Mi se sa našim današnjim člankom malo sjećamo na Irsku pjevačicu, koja je obilježila komplet 90 godine. Tada je MTV harao cijelim svijetom, a djevojka ošišana na nulu, plijenila je pažnjom, te su njene pjesme bile jako slušane u cijelom svijetu.
Proslavljena pjevačica Sinead O’Connor umrla je u 56. godini. Strahote koje je proživjela kao dijete uvelike su oblikovale njezin život. Utjehu je nalazila u vjeri, muškarcima, majčinstvu, a ni u najtežim trenucima nije prestala boriti se protiv zlostavljanja djece i educirati svijet o raznim temama i problemima.
- Osobe s mentalnim problemima neke su od najranjivijih osoba na planetu. Trebao bi se pobrinuti za nas. “Mi nismo kao drugi ljudi” – zavapila je Sinéad O’Connor u 12-minutnom videu 2017. godine, nadajući se da bi njezin dirljiv govor mogao nekome pomoći.
“Čak ni za mene, ali znam da sam samo jedna od milijuna, milijuna ljudi poput mene koji možda nemaju resurse koje im ja imam na raspolaganju u svojim srcima i novčaniku”, rekla je i dodala da, kao i mnogi drugi, osjećala je da je kažnjena zbog mentalne bolesti. Uvijek je otvoreno govorila o svojim problemima u nadi da će ih destigmatizirati, ali i potaknuti ljude i institucije da se više aktiviraju protiv zlostavljanja djece, jer iz iskustva zna što zlostavljanje može učiniti kako fizičkom, tako i psihičkom zdravlju.
“Odrasla sam u stalnom strahu. Ja sam jedno od milijuna djece u ovoj situaciji, u stalnom strahu. Preživjela sam jer sam živjela u zemlji mašte”, kaže ona.
- Njezini roditelji, Sean i Mary, vjenčali su se mladi i dobili petero djece. Brak nije išao dobro, a ona je imala osam godina kada su se razveli. Troje starije djece, među kojima je bila i ona, ostali su s majkom, dok su mlađi živjeli s ocem. Šest godina koje su proveli u životu s majkom ostavilo je ožiljke koji će im ostati cijeli život.
“Zlostavljali su me na sve moguće načine. Moja je majka bila vrlo nesretna žena, vrlo, vrlo nasilna, nije se baš dobro nosila sa životom, očito zbog vlastitih iskustava iz djetinjstva. Koristila je svakakve predmete s njom Tukla me. Gladovao sam i bio zaključan u sobi danima bez hrane i odjeće. Morao sam spavati u vrtu. Također sam bio psihički zlostavljan. Govorila bi mi da sam govno i da su se razveli od mene Bila sam prljava, nečista, perverzna…Bila sam jedno govno jer sam bila djevojčica i bila sam beskorisna” – rekla je i ustvrdila da je njezina majka imala mučilište u kojem ju je seksualno zlostavljala i pokušavala uništiti reproduktivni organa.
Bio je to samo dio njezine svakodnevice odrastanja, a o tome bez zadrške govori u nadi da će osvijestiti i druge da i najmanje zlostavljanje može ostaviti trajne posljedice na djecu.
Zbog mučnog djetinjstva bila je sramežljiva i povučena. Krala je stvari po trgovinama jer bi njezina majka bila zadovoljna da kući donese novac ili nešto drugo. Učinila je to sa svojom sestrom. Nikada ne spavaju prije dva sata ujutro, ne rade zadaće, loši su učenici. Kad je imao 19 godina, majka mu je poginula u prometnoj nesreći. Prije nego što je umrla, pitali su je zašto im je sve to učinila, a ona je rekla da ne zna što je učinila.
Kad je imala 13 godina, preselila se k ocu koji se ponovno oženio i odjednom je osjetila olakšanje i slobodu, ali nije znala kako se s tim nositi. Neke stvari su joj prešle u naviku, a iako je znala da su loše, bježala je s nastave i nastavila krasti.
“Nisam dobra osoba. Ja sam problem. Kad me tata poslao u školu, izluđivala sam ga, ali sam odmah pobjegla. Otišla sam u kuglanu i čekala da netko dođe jer sam Zaljubljena sam u B, ali on nije želio djevojku, pa sam izlazila s Jeromeom Kearnsom. Nije me briga za školu. Najvažnije je da me Jerome zagrlio i bio fin prema meni. Razgovarali smo o Bobu Dylanu, Pink Floydima i grlili se – napisala je u svojim memoarima “Sjećanja”, dodavši da, kad je znala da će Yeats čitati pjesme Williama Butlera, nije Propuštanje nastave engleskog izazvalo je želju da piše svoju poeziju.
Izbačena je iz nekoliko katoličkih škola, a njezin otac je vjerovao da će sve biti bolje ako je smjesti u Magdalene Asylum, obrazovnu ustanovu i rehabilitacijski centar koji vode časne sestre. Tamo je otkrila svoju strast prema pisanju i glazbi, ali se sjeća i tog mjesta kazne.
“Moglo bi se reći da me glazba spasila. Nisam imala mnogo opcija, nije bilo mnogo mogućnosti za obrazovanje za djevojke poput mene u to vrijeme. Ili zatvor ili glazba. Imala sam sreće” – prisjeća se da je bilo mnogo dobrih ljudi u ustanovi, ali nitko s njom nije razgovarao i pokušao shvatiti u čemu je problem.
Nakon prelaska na islam 2018. ponovno je promijenila ime u Shuhada Sadakat, a prošle je godine na Twitteru objavila da pati od paralizirajuće agorafobije zbog koje je gladovala jer nije mogla otići u trgovinu i živjeti u udaljenije područje. Gdje dostava nije moguća. Dan kasnije objavila je da je sretna jer je organizirala akciju obroka. Nekoliko tjedana kasnije, najavila je da će se povući na godinu dana i započeti liječenje od traume i ovisnosti.
“Sada počinje oporavak” – napisala je, dodavši da je zbog gubitka nakratko postala ovisna o drugim drogama osim marihuane. Dok je bila daleko od očiju javnosti, oporavila se, napisala kritike za hvaljene memoare “Memories” i najavila novi album “No Veteran Dies Alone”, prenosi Story.hr.
