– Zlatan Ibrahimović je nedavno otišao u zasluženu nogometnu mirovinu, a posljednji meč odigrao je u dresu Švedske protiv selekcije Srbije. Taj meč je odigran tik pred Evropsko prvenstvo, a iza njega su ostali sjajni mečevi i top golovi kojih je postigao preko 500 u karijeri….
Zlatan Ibrahimović jedna je od najzanimljivijih ličnosti u svijetu sporta, a to govori iz intervjua za intervjuom. Dakle, evo nas, tijekom Milanove američke turneje, kluba za koji radi kao savjetnik vlasnika Jerryja Cardinalea, otvorio je vrlo osjetljivu temu religije; mnogi su ga ljudi mrzili zbog toga u prošlosti. Navikli smo da Zlatan Ibrahimović godinama provocira kršćanske blagdane i time ljuti vjernike, ali gotovo nikada nije javno progovorio o svom odnosu prema ovoj temi. Sada je Zlatan otvorio svoje srce “Atletiku”, pokušavajući ga približiti svima: što on zapravo misli o temi koja je čovjeka zanimala od davnina, o kojoj se i danas raspravlja (čak i raskol u društvu), ali Zlatan nije zanima li to uopće…?
Novinar je upitao: “Zlatane, ti si sin katolkinje i muslimana – jesi li religiozan?” Ibrahimović je imao spreman odgovor: “Ne. Vjerujem samo u poštovanje. Pa ako kažem da mi ‘samo Bog može suditi’, na koga uopće ciljam tim riječima?” Zlatan je objasnio da je te riječi dao tetovirati, ali ne zbog svojih kritičara, već zbog sebe. Dat ću vam savršen primjer. Moj brat je, kad je umro, imao leukemiju. Gdje je bio Bog da mu pomogne? Svaki dan Bogu zahvaljuješ, Bogu se moliš.
- Gdje je tada bio taj Bog? U svom svijetu, ja sam svoj Bog. To je ono u što vjerujem i to je dio mog razmišljanja. Zlatan dodaje i kako na leđima ima budističke tetovaže te ih je namjerno tu stavio kako ih “ne bi gledao svaki dan” jer bi ga to samo izmorilo. Međutim, njegovo teško djetinjstvo odigralo je veliku ulogu u formiranju njegove osobnosti. . Zlatan je rođen u Malmou, ali iz braka jugoslavenskih emigranata – majke Jurke, Hrvatice i oca Šefika, Bosanca – koji su bolji život potražili u Skandinaviji. Uvijek je bilo puno discipline.
Otac mi je rekao da se vratim u 8 navečer; Nisam smio biti ni minutu kasnije jer bih bio kažnjen. Kako sam kažnjen? S agresijom. Svaka obitelj ima drugačiji način odgoja. U mojoj je obitelji bilo malo teže; također dolaze iz problematičnih područja. Upoznali su se 10 godina prije ratova na Balkanu, a tek kad je došao rat sve nam je bilo još teže. Okruženje je bilo jako, jako teško,” objasnio je Zlatan Ibrahimović jednom potpuno iskreno i otvoreno svoj život.
U knjizi “Adrenalin: Moja neispričana priča” Zlatan Ibrahimović progovorio je o jednom od najizazovnijih perioda svog života kada mu je preminuo brat Sapko. Nažalost, Sapko je preminuo u 42. godini od leukemije, koja je slavnog nogometaša teško pogodila i od koje se do danas nije oporavio. “Ne želim razmišljati o tome kakva ću biti kad ostarim i kako će moje tetovaže ostariti; namjerno sam ih tetovirala na leđima da ih ne gledam. Na nogama nemam tetovaže; nemam tetovaže na nogama, već sam ih tetovirala na leđima.” postoje samo ožiljci zbog mog stila igre i moje nogometne prošlosti na mojoj ruci je tetovaža s datumom rođenja mog brata Sapka, koji je umro u 42. godini života: 30. travnja 1973.
Leukemija ga je odnijela u roku od 14 mjeseci: Zato ne želim razmišljati o budućnosti i koncentriram se samo na ovaj trenutak, na sadašnjost”, kaže u knjizi švedski napadač. Trudim se ne izgubiti ni sekunde. Pokušajte biti što bliže mojim sinovima. Provoditi vrijeme s njima. S ljudima koje volim. Jer znam da život leti. I dovoljan je jedan liječnički pregled da se sve promijeni zauvijek. Kada sam pitao Sapka kako je shvatio da je bolestan, rekao mi je da je išao ulicom kada mu je odjednom postalo čudno. Kao da, rekao je, polako tone u pločnik. Tada se odjednom osjetio kao da je pod vodom i nije mogao disati.
Otišao je ravno u bolnicu i primljen je preko noći na niz pretraga; ništa mu nisu rekli. Liječnik je sutradan nazvao njegova oca i sve mu izrekao; dok ga je pitao o kakvoj se vrsti leukemije radi, dobrovoljno je rekao da je “agresivan”, što je nažalost objasnilo zašto mu je bilo bolje nakon prvih testova – terapija za to – ali se činilo da se samo pogoršava. Sapko je krenuo s terapijom, ali mu se stanje za par mjeseci pogoršalo. Vratio sam se iz Pariza igrati i zatekao ga napuhanog, bez kose i nesposobnog da se kreće.
Toliko me boljelo vidjeti ga ovakvog. Nisam morala piti hrpu lijekova da bih se neko vrijeme osjećala bolje, ali on jest. Tata ga je doveo kući, natrag u dnevnu sobu, i to mi prvi put priznao. Pogledala sam ga i vidjela koliko je ozbiljan Nisam mogla disati; Ni ja nisam mogao gutati. Ali Sapko mi je davao nadu, a uz svu fizičku moć koju sam imao, nisam mogao ništa učiniti da pomognem vlastitom bratu. Osjećao sam se potpuno nemoćnim – nula. Sapko je čekao da dođem, a onda je umro, htio da budem tu pored njega. U to sam sto posto siguran. Spavala sam do kasno, opušteno doručkovala, obavila sve što sam planirala, ali on je čekao. Tek kad sam ušao, deset minuta kasnije, brat je udahnuo posljednji put.
Tata ustaje da ga pokrije plahtom, a ja ga zaustavljam. “Ne, ne diraj ga. Neka to učini netko drugi.” Dženaza je obavljena u skladu s muslimanskim običajima; Otac Zlatana Ibrahimovića odabrao je šest ljudi koji su mu bili najbliži da polože tijelo u kovčeg. On uzme prvu lopatu zemlje… I ja isto, jednom, dvaput, ali onda stanem. Pustiti lopatu da padne. Morao bih sebi priznati da je mrtav da sam ga tada pokrio, au mojim mislima Sapko je još bio živ. Bio je premlad. Pridružio sam se obitelji. Sutradan nije uopće plakao, od zore do mraka govorio je: Još ću jednom suze liti, ali nikad više.
