Nakon izručenja svog oca Slobodana Miloševića Haagu 2001. godine, Marija Milošević, kći bivšeg predsjednika Srbije i Jugoslavije, donijela je odluku da napusti zemlju. Od tada živi u Crnoj Gori i izražava duboko razočaranje odnosom Srbije prema njezinoj obitelji, zbog čega se ne želi vratiti u Beograd. Nadalje, održavala je minimalnu komunikaciju s lokalnim medijima.
Revolucionarnim potezom razbila je kalup 2019. davši ekskluzivni intervju za Kurir u kojem se pozabavila temama koje i danas plijene pažnju javnosti. Govorila je o razdoblju Miloševićeve i Markovićeve vladavine, očevoj preranoj smrti, glasinama o svom bogatstvu, odnosima s bivšim prijateljima, događajima iz devedesetih, uključujući i 5. listopada. Od 2001. živi u Crnoj Gori. Kako se snalazi u životu i čime se bavi?
Duboko žalim zbog svog rodnog mjesta i odrastanja u Beogradu 1965. i često sanjarim o alternativnoj stvarnosti iz koje moji djed i baka po ocu nikada nisu otišli, moj otac je gradio karijeru na moru, a moju majku je upoznao dok je bila na odmoru, što je dovelo do trajne ljubavi priča koja ju je zadržala u Beogradu. U ovom zamišljenom scenariju, moj dragi prijatelj Marko i ja bismo se rodili istovremeno, i svi bismo danas uživali u blaženom i ujedinjenom životu. Važno je napomenuti da ova rekonstrukcija teksta ne govori o pitanju Miloševićeve predaje.
Razlog njegova navodnog uhićenja nije bio vezan uz Haag, već je proizlazio iz optužbi bivšeg ravnatelja carine Mihalja Kertesa koji je tvrdio da je opskrbljivao tekstilce i metalce. No, važno je napomenuti da on zbog Haaga zapravo nikada nije uhićen. Naime, od Vojislava Koštunice, Zorana Đinđića i Milana Milutinovića dobio je uvjeravanja da neće biti izručen nijednom stranom sudu. Sve se promijenilo kada je u lipnju 2001. stigla optužnica Haaškog suda koju on nije želio priznati. Optužnica je ostala u beogradskom zatvoru sve do tog kobnog poslijepodneva na srpski vjerski praznik kada su ga Srbi protupravno zarobili i predali Haškom sudu. Profesor Andrić u svojoj knjizi tvrdi da je moj otac bio otrovan droperidolom, anestetikom koji može izazvati tešku tahikardiju, pa čak i smrt. Droperidol se može primijeniti intravenski, ali se također može izvaditi iz ampule i umiješati u hranu. Prema knjizi, Droperidol brzo prožima cijelo tijelo, a neka izvješća sugeriraju da je potrebno manje od dva sata. Autor, profesor Andrić, izražava zabrinutost zbog sumnjivo dugog kašnjenja dolaska mrtvozornika, koje je trajalo šest sati, nakon čega su uslijedila još četiri sata do prebacivanja na obdukciju sljedeći dan.
On postavlja pitanje je li ovo odgađanje bilo namjerno kako bi se omogućilo uključenim tvarima da se razgrade i nestanu iz tijela. Pukovnik Patrik Bario, francuski vojni liječnik citiran u knjizi, opisuje situaciju kao jasan slučaj sudskog ubojstva koje je omogućio liječnik, drugim riječima, medicinski potpomognuto sudsko ubojstvo. Prisutnost droperidola potvrđena je toksikološkim analizama provedenim na Institutu za sudsku medicinu Sveučilišne klinike u Bonnu, a rezultati analiza stigli su dva mjeseca kasnije, 11. svibnja 2006. godine.
