Život ponekad piše jako čudne priče, koje su poput svjetskih telenovela. Jednsotavno, nikada ne možete da znate šta vam život donosi. Mi danas vam donosimo jednu priču, koja je poput neke filmske, a radi se o pronađenoj bebi. Jako često na filmovima znamo da vidimo da neko ostavi bebu, koja kada odraste traži svoju biološku majku.
Milica Mršulja (30 godina) iz Leskovca je na početku života doživjela nešto što viđamo samo u filmovima, majka ju je ostavila pored brodskog kontejnera usred zime na snijegu u boksu.
Sve je počelo u zimu 1994. kada je u veljači beba pronađena pored brodskog kontejnera ispred glazbene škole u Gurneylandu.
Dana 5. veljače 1994. novorođenče je dopremljeno u rodilište Gurneeland u kartonskoj kutiji u ulici Kara Lazar. Kada je hitno dopremljena u rodilište, dobila je sve što joj je surovost života uzela prvim dahom: ljubav, pažnju, odanost i nadimak – Nera, nazvan po grčkoj božici hrabrosti. Ovaj nadimak od Milice je učinio pravog ratnika, suprugu i majku, a sada uspješnu književnicu, novinarku i talentovanu glumicu. Put od Gurneylanda 1994. do Leskovca 2024. od početka je bio dug, trnovit i težak. Naime, posvojena je i nije biološko dijete obitelji Nikolić, Svetlana i Ljubiša, što je na najbrutalniji način saznala od svojih vršnjaka tijekom bombardiranja Jugoslavije 1999. godine.
– Imala sam pet godina 1999. kada sam saznao da sam na ružan način posvojen od klinca s ulice. Čuli su za to od svojih roditelja, pa su započeli mali rat protiv mene. Kasnije sam saznala da sam usvojen s tri i pol mjeseca i da sam rođen na Kosovu. Svetlana i Ljubiša bili su par iz Leskovca koji nisu mogli da imaju decu, ali su bili ispunjeni ljubavlju od prvog trenutka kada su je zagrlili. Kada im je ispričala što su joj rekli njezini prijatelji, objasnili su joj da oni možda nisu njezini biološki roditelji, ali ona je njihova kći.
– Sjećam se, mama mi je to tada jako dobro objasnila i, kako se kaže, dobro sam to prihvatio. Onda mi je mama objasnila da me ne može roditi, nego se pravi da me ima u srcu, a bila je još jedna teta koja me je rodila. Nije me mogla zadržati, jako su htjeli dijete.
Ispostavilo se da je Svetlana pronašla pravi način da ublaži te nezasitne i bolne osjećaje koji nastaju kada netko udari po najranjivijem mjestu u vašem biću. No, rana i dalje ostavlja ožiljak s kojim mora naučiti živjeti. – To mi je pomoglo da prebolim zadirkivanja moje djece. Iako do danas, još uvijek imam ovo otkriće u svojoj podsvijesti. Možda bi bilo bolje da je kasnije u starosti sve drugačije. Zadirkivanje se nastavilo čak iu osnovnoj školi, a tada sam već bio dovoljno star da znam da ću, ako me netko upita: “Jesi li znala da su te odveli od kuće”, brzo odgovoriti: “Jesam.” Ovako su zaustavljeni i ne dajem im prostora za naprijed. Sada, kao odrasla osoba, majka i žena, razumijem da su krivi roditelji te djece koji su u svom prisustvu rekli i dopustili im da to rade, da se djeca ne smiju kriviti za to. taj trenutak.
Tko su joj biološki roditelji, odakle je, tko je, počela se pitati u adolescenciji. Prvi pokušaj odgonetanja svih detalja bio je bezuspješan, no slagalica se polako počela slagati. Loptica počinje popuštati. Teško je doći do informacija, a čak i kad se dobiju nove informacije, neki ožiljci postaju sve veći.
– Bilo mi je teško doći do tih dokumenata, sva su mi vrata bila zatvorena. Sve je bilo sumnjivo, a kasnije sam saznao da je moj otac bio utjecajna osoba na Kosovu i da je navodno sve to zataškavao. Jednog dana odlučila je potražiti po društvenim mrežama. U Facebook grupi posvećenoj Gurneeland status koji je ostavila proširio se poput požara. Ubrzo su počele stizati prve poruke.
– Imala sam 18 godina kada sam anonimno objavila svoju priču preko Facebook grupe “Gnjilane”. Počeli su se javljati svi koji su se sjećali incidenta. Tražila sam po medijima ali nisam ništa našao. Samo mi je jedan stariji novinar rekao da se sjeća da su Vijesti objavile otkriće bebe. Međutim, nisam ga našla. Ubrzo je posjećivala rodbinu svoje biološke majke prije nego što je zapravo razgovarala s njom. A da bi saznala tko joj je majka, morala je razgovarati sa sedam žena koje su svoju djecu napustile na Kosovu.
