– Definitivno, najpotresnija vijest koju možemo pronaći na internet portalima jeste ugnjetavanje i maltretiranje ženskih osoba. Svi smo svjedoci velikog postotka femicida koji se dešava u našem okruženju. To nije prisutno samo u posljednje vrijeme, nego je i decenijama ranije bilo učestalo maltretiranje djevojaka i žena.
Početkom rujna 1974. godine dogodio se stravičan incident u Kruševcu, gdje je grupa od pet mladića pokušala izvršiti gnusan čin grupnog silovanja nad Milicom Kostić, 18-godišnjom učenicom Srednje medicinske škole. U očajničkom pokušaju da sačuva svoje dostojanstvo, donela je hrabru odluku da skoči sa 11. sprata Rubinove kule u Kruševcu, žrtvujući svoj život. Napad je trajao satima, uključujući kidanje njezine odjeće i izlaganje fizičkim i psihičkim mukama. Padajući s visine veće od 40 metara, nekoliko dana kasnije tragično je podlegla ozljedama. Međutim, prije nego što je umrla, dala je izjavu vlastima, bacivši značajno svjetlo na slučaj. Zbog toga su počinitelji za svoja djela osuđeni na višegodišnje zatvorske kazne.
Tijekom ove neviđene manifestacije u Kruševcu su organizirane demonstracije usmjerene na pojedince koji su na kraju osuđeni i osuđeni na višegodišnje zatvorske kazne. Okrivljenici i to M. Mađarac, T. Ž. Nikolić, Z. Ivanović, S. Trifunović i osoba koja je tada bila identificirana kao S. V. proglašeni su krivima i osuđeni za umiješanost u tragičnu smrt Milice Kostić.
Tog kobnog ponedjeljka, 2. rujna 1974., Milica je kod Trga Fontana susrela jednog od batinaša. Nasilnik joj je prišao i zatražio da ga otprati do stana u Rubinovoj kuli, pod izgovorom da zove njegovu djevojku čiji su roditelji poznati kao strogi. Nesvjesna zlokobnih namjera kriminalaca, Milica je pristala i ušla u stan koji se nalazi na 11. katu. Nije ni slutila da će njezina noćna mora početi. Ispričala je da ju je mladić na silu uveo u zaključanu prostoriju, obavijestivši je da je u hodniku čeka još nekoliko osoba. Zahtijevao je da se skine jer mu se činilo da je to jedini izlaz…
Unatoč inzistiranju situacije, Milica je to odlučno odbila, moleći ga da razmisli i pusti je. Hrabro se branila, lijući suze kad je osjetila trenutno oklijevanje svog prvobitnog napadača. Iskoristivši priliku, pošto je načas otvorio vrata i sugerisao svojim saputnicima da je puste zbog njene nevinosti, Milica se brzo probila do prozora i neustrašivo skočila sa 11. sprata Rubinove kule.
Unatoč njezinim očajničkim molbama i pokušajima da pobjegne, silovatelji su ostali neumoljivi u svojim gnusnim namjerama, zaglušivši njezine krike treštavom glazbom s gramofona. Međutim, nisu bile pripremljene za silan otpor koji je Milica hrabro pružala.
- Po dolasku inspektora Dobrivoja Stefanovića u bolnicu bilo je vidljivo da je mlada djevojka, koja je imala samo osamnaest godina, u kritičnom stanju i da su joj šanse da preživi male. Prema Dobrivojevom svjedočenju, djevojka je imala pjege na licu i ležala je na leđima, dok je tijekom razgovora povremeno otvarala oči prije nego što je pala u nesvijest. Zanimljivo je da u tom trenutku na njezinom licu nije bilo vidljivih znakova oteklina ili ozljeda. Doktor je Dobrivoju rekao da je djevojčica zadobila unutarnje ozljede i da joj je vrijeme ograničeno. Dobrivoje je opisao njen izraz lica praznim, govor kolebljivim, a glas bojažljivim. Nije imala snage liti suze, oslikavajući svoje teško stanje.
Milica je inspektoru uspješno dala izjavu, a njihov razgovor tekao je ovako:
Pitao ju je gdje je, upitavši: “Gdje si bila?” Kao odgovor, Milica je otkrila: “Bila sam prisutna u školi, bavila sam se društvom svojih drugova. Pretpostavljalo se da posjeduju predmet sličan pismu.” Nakon te izjave doživjela je gubitak svijesti. Na kraju se osvijestila i rekla: “Pratila sam mladića do jedanaeste razine zgrade s namjerom da kontaktiram njegovu romantičnu partnericu.”
Inspektor je upitao: “Koja je bila vaša svrha?” Stigao je odgovor: “Taj me mladić obavijestio da dotična mlada dama ima roditelje koji provode stroga pravila i predložio mi je da je pozovem.”
Nakon kratkog razdoblja sna, ponovno je utonula u san. Međutim, nakon kratkog vremena, ona se probudila i izgovorila: “Naša lokacija bila je na jedanaestom katu.”
“Možete li pružiti dokaze?” upitao je inspektor. Žena je ispričala da je po izlasku svjedočila incidentu u liftu. “Jeste li skočili sami ili vas je drugi natjerao?” Ona je odgovorila: “Svoje volje sam se bacila kroz prozor.”
“Zašto?” upitao je. “Došla sam do svoje točke sloma”, odgovorila je, “i očuvanje mog dostojanstva bila je jedina opcija koja mi je bila dostupna.”
Nakon što je pala u stanje duboke nesvijesti, preminula je u kruševačkoj bolnici samo 48 sati kasnije. Srceparajuća priča o njezinoj smrti i dalje izaziva val osjećaja kod svih onih koji naiđu na nju. U čast mladoj djevojci koja je doživjela takvu tragediju, renomirani glazbenik Zdravko Čolić posvetio joj je potresnu pjesmu “Ona spava”.
Tomislav Ž. Nikoliću, koji se tereti za pokušaj silovanja Milice Kostić, već je odslužio zatvorsku kaznu. U prvim godinama nakon incidenta, suzdržao se od razgovora o užasavajućem događaju. “Nemam želju vraćati se na poglavlje od prije četiri desetljeća. To vas se ne tiče. Sada imam vlastitu obitelj. Zašto ustrajete u iskopavanju bolne prošlosti koja se proteže 41 godinu?! Imam posao u Vodovod, a meni fale još samo tri godine do penzije, molim vas, ostavite me na miru“, preneo je svojevremeno za Kurir.
