– Kroz srpsku istoriju imali smo jako puno ličnosti koje su itekako značile puno za srpsku dobrobit. Neki od njih su bili poznati i po tome da su imali jako veliki broj žena u svom životu. Slijedi i priča o jednom koji je imao čak 8 žena u jednom trenutku pored sebe.
Unatoč tome što je bio nepismen i osiromašen mladić bez vidljive budućnosti, Miloš Obrenović je prkosio izgledima i napravio veliki ulazak u srpsku povijest.
Višnja i Teodor, koji su već imali iskustvo brakova i dece, stupili su u brak i na svet dočekali sina Miloša, a potom su rođena još dva sina, Jovan i Jevrem.
Miloš se od malih nogu suočavao s izazovnim okolnostima koje je dirigirala sudbina. Nažalost, njegov otac je prerano umro, ostavljajući Miloša na brigu Aksentiju Ječmenici, trgovcu koji ga je zaposlio kao slugu. Dodijeljen da tjera stoku poznatim stazama i preko brda radi prodaje, Miloš je krenuo na put koji ga je odveo u razne krajeve, uključujući Šumadiju, Podrinje, Bosnu i Hercegovinu.
Kasnije je Miloša doveo njegov stariji polubrat da mu pomaže u radu.
- Zajednica Miloša i Ljubice (ranije poznata kao Vukomanović) dogodila se 1806. godine, orkestriranom zalaganjem Nikole Milićevića Lunjevice i Milana Obrenovića. Cijenjeni lik Đorđa Petrovića, poznatijeg kao Karađorđe, preuzeo je ulogu mladoženjinog kuma u ovoj značajnoj prigodi. U sudbonosnom susretu kraj reke, krenuo je put kneza Miloša Obrenovića u bračni život. Za vrijeme bijeljenja rublja u Dičini, Miloš je ugledao Ljubicu i odmah je ostao očaran. Osjetivši njegov pogled na sebi, Ljubica je prekinula posao i izronila iz rijeke. Međutim, Miloš, zaljubljen u Ljubicu od trenutka kada ju je ugledao, odvažio se preko rijeke i dugo se zadržao na obali. Pod izgovorom da se obuva, Miloš je priznao da mu je prava namjera jednostavno produžiti pogled na djevojku koja mu je toliko zaokupila pažnju.
Nakon njihovog susreta, Miloš je često tražio priliku da posjećuje Vukomanovićevu rezidenciju u Srezojevcima, pod izgovorom da je to bio posao, au stvarnosti, da vidi Ljubicu. U znak povjerenja, Miloš je svoju ljubav povjerio Ćoru Zuki, poslovnom partneru svog brata Milana, koji je živio u Brusnici. Molio je Ćoru Zuku da svojim utjecajem nagovori Milana da traži naklonost Ljubice.
Kad je Ćor Zuka pomenuo Miloševu namjeru da se oženi Ljubicom, Milan je uzvratio šaljivom opaskom: „Neka vas Bog blagoslovi, braćo moja mila! još kapu za svoju glavu!”
Nakon toga, na silno nagovaranje Ćore Zuke, Milan je nerado pristao predložiti Ljubicu kao potencijalnu nevjestu svom bratu Milošu. Moguće je da je Miloš žarko žarko želio oženiti Ljubicu kad je čuo da je njen otac dogovorio da se uda za nekoga u Sarajevu. Ljubičin otac izravno je odgovorio na prijedlog Nikole Milićevića Lunjevice da se Ljubica preda Milošu.
I to je cijela situacija. Ubrzo je uslijedio početak početne pobune. Iako se Miloš uključio u borbu, njegov um su obuzele misli o izvrsnoj Ljubici Vukomanović iz Srezojevca.
Stvar Miloševe ženidbe zapala je u ćorsokak u prosincu 1805. Prerana smrt Ljubičinog oca u studenom iste godine dodatno je zakomplicirala situaciju. Upravo na Štefanje, upravo u vrijeme obilježavanja četrdeset dana njegove smrti, Milan se nagodio s Ljubičinim stricem Sretenom. Ugovorom je Ljubica bila zaručena za Miloša.
Dana 6. siječnja 1806. godine održana je ceremonija vjenčanja. Kum je služio Karađorđe, starac Lazar Mutap, a kum Nikola Lunjevica.
Kneginja Ljubica Obrenović posjedovala je osobine koje su bile cijenjene i poštovane u narodu, kao što su hrabrost, odlučnost i plemenitost. Bila je prosječne visine, ali njezina ljepota i marljiva radna etika bili su iznimni. Njezin odnos s drugima bio je obilježen razumnošću i ljubaznošću, a imala je i izvanrednu sposobnost elokventnog i uvjerljivog govora. Osim toga, bila je duboko odana svojoj vjeri i ulagala je dosljedne napore da ugodi Bogu i pomogne onima u potrebi.
Zapažena u povijesnim izvještajima, posjedovala je iznimnu snagu karaktera, urođenu inteligenciju i neustrašivost, što joj je omogućilo snalaženje čak i u najizazovnijim okolnostima. Dokumentirano je da je zadržala skromno ponašanje i da je stalno nosila dva pištolja za pojasom, barem do 1820.
Povjesničar Marušić zabilježio je da tijekom bitke na Ljubiću, usred Drugog srpskog ustanka, postoji povijesni zapis o tome kako je ona okupila ustanike u povlačenju osnažujućom izjavom “Obucite pregače ženama i pustite nas kao žene u boj! ” Ovaj hrabri poziv na akciju poslužio je kao katalizator za vojsku, potaknuvši ih da pokrenu protunapad koji je na kraju rezultirao pobjedom.
- Knez Miloš se upustio u mukotrpnu i dugotrajnu diplomatsku borbu u potrazi za konačnim oslobođenjem. Za potporu se uzdao u Rusiju, a ujedno je isticao svoju lojalnost Porti. Usmenim dogovorom s Marašlijom u Srbiji je uspostavljen dvojni ustroj vlasti: paša je zadržao vlast nad turskim stanovništvom u gradovima, a Miloš je preuzeo vlast nad pučanstvom i knezovima. Prinčevi su bili odgovorni za prikupljanje nacionalnog poreza i doznačavanje ga Državnom uredu, koji bi zauzvrat sredstva dostavljao Porti. Koristeći ovaj dogovor, Miloš je brzo učvrstio svoju moć i upotrijebio izliku gušenja potencijalnih ustanaka kako bi ušutkao svoje protivnike.
Slijedeći očeve stope, Mihailo je zastupao ista načela vladanja, što je rezultiralo njegovim vlastitim protjerivanjem iz naroda. Godine 1842. ustavotvorci su postavili Aleksandra, Karađorđevog sina, za vladara, na kojem je položaju bio do 1858. Nakon devetnaest godina provedenih u izgnanstvu, Miloš se vratio u Srbiju i započeo svoju drugu vladavinu, iako kratku, koja je završila god. 1860.
Smrt kneza Miloša Obrenovića.
Knjaz Miloš izdahnuo je 26. septembra 1860. godine u dvoru ušuškanom u spokojnom Topčiderskom parku. Njegovo posljednje počivalište pažljivo je odabrano da bude kripta prestižne Saborne crkve u Beogradu. Kao svedočanstvo o svom nasleđu, velikodušni prilog kneza Miloša rezultirao je podizanjem slavne crkve Svetog Save na Savincu.
