Supruga Miroslava Ilića ostala je bez dragocjenog nakita tokom solističkog koncerta Miroslava Ilića u Beogradu 2007. godine. U nesretnim okolnostima, opljačkana je njegova obiteljska kuća u Višnjičkoj banji.
Suočiti se sa surovom istinom o njezinom novootkrivenom nedostatku dragocjenih stvari koje joj je darovao velikodušni pjevač Miroslav Ilić bio je pravi izazov za njegovu suprugu. Tijekom svojih putovanja u razne kutke svijeta, Miroslav je prikupio izuzetan asortiman vrijednog nakita s raznih egzotičnih lokacija. Miroslavova supruga nikada nije bila namjera hvaliti se svojim imućnošću, a i sam Miroslav je gajio određenu nelagodu govoreći o nesretnom događaju prethodne krađe.Kako se ovakav događaj ne bi ponovio, poduzeo je temeljite mjere. Iznenađujuće, poznata pjevačica odlučila je suzdržati se od pohranjivanja bilo kakvih predmeta značajne materijalne ili emocionalne vrijednosti u svojoj rezidenciji, s izuzetkom dragih fotografija svojih potomaka i unuka. Osim toga, stan je opremljen najsuvremenijim sigurnosnim sustavima. Unatoč znatnom prosperitetu, i pjevačica i njezin suprug dosljedno su pokazivali skromnu narav, suzdržavajući se od bilo kakvog oblika hvalisanja ili razmetljivog pokazivanja bogatstva, čime su stekli reputaciju svoje skromne prirode.
Proslavljeni pjevač Miroslav Ilić, poznat i kao “mrčajevački slavuj”, kroz svoju slavnu karijeru uvijek je gajio gađenje prema razmetljivom isticanju bogatstva, poput aviona, kamiona i jahti. Po njegovom mišljenju, ako netko marljivo radi i zarađuje znatan prihod, sasvim je prirodno steći takav posjed. No, Ilić čvrsto vjeruje u važnost poštivanja tuđeg vlasništva i suzdržavanja od bilo kakvog miješanja.
Tijekom svoje mladosti, Miroslav je imao privilegiju biti izložen vrijednoj stvari koju je posjedovao njegov otac: radio. Ovaj je uređaj mladom Iliću otvorio svijet glazbenog istraživanja, omogućivši mu da zaroni u raznolik raspon žanrova i otkrije različite umjetnike. Zvukovi Jimija Hendrixa, Janis Joplin i Eaglesa ispunili su njegove godine formiranja, nadopunjeni rezonantnim melodijama tradicionalnih narodnih pjesama koje su odzvanjale njegovim domom. Ti rani slušni utjecaji odigrali su ključnu ulogu u oblikovanju njegovih osobnih glazbenih ukusa i njegovanju jedinstvenog umjetničkog stila.
BONUS TEKST:
U srcu Beograda, na ivici Zemuna, nalazi se mala, ali šarmantna kafana “Dunavski biser”. Ova kafana je oduvek bila omiljeno okupljalište boema, umetnika i ljubitelja dobre muzike.
Veče je padalo, a atmosfera u kafani postajala sve živopisnija. Stolovi su bili ispunjeni smehom, razgovorima i pesmom. Na bini je svirao tamburaški orkestar, a gosti su uživali u zvucima tamburica uz čašu dobrog vina.
Među gostima je sedela i Ana, mlada slikarka, koja je uživala u atmosferi kafane. Njene oči su blistale dok je posmatrala živopisne likove oko sebe, inspirisana da ih jednog dana prenese na svoja platna.
Pored nje je sedeo Marko, mladi novinar, koji je upijao svaku priču koja je odjekivala kroz prostoriju. Bio je fasciniran životnim pričama koje su gosti delili, već viđene kao naslove za svoje članke.
U drugom delu kafane, grupa starijih gospođa razmenjivala je recepte dok su se smejale anegdotama iz prošlosti. Njihov žamor dopunjavao je već ionako bučnu atmosferu, čineći je još veselijom.
Kroz prozor kafane mogla se videti reka Dunav, koja je blago ljuljala čamce na površini. Svjetla sa obale stvarala su čarobnu atmosferu, upotpunjujući veče u kafani “Dunavski biser”.
Dok je noć odmicala, ritam pesme postajao je sve brži, a gosti su se prepustili ritmu, zaboravljajući na sve brige i probleme. U tom trenutku, činilo se da je vreme stalo, ostavljajući samo trenutke ispunjene srećom i bezbrižnošću.
