Mislila sam da ću se toga jutra probuditi kao najsrećnija žena na svijetu. Haljina je visila na vratima, svaka svilena nit savršeno ispeglana, cipele na stolu blistale su kao da su čekale baš tu, taj trenutak.Proćitajte..

Šminkerka je pričala, frizerka se smijala, a ja… ja sam vjerovala da ulazim u najljepši dan svog života. Dan kada ću stati pred oltar sa Nikolinom rukom u svojoj.I sve je bilo savršeno – sve do trenutka kad nije.Crkva je bila puna. Muzika tiha, topla. Moj otac me vodio do oltara, a Nikola me gledao pogledom kakav svaka žena poželi barem jednom u životu. Ruke su nam se spojile i zaklela sam se da ću taj trenutak pamtiti dok sam živa.

A onda, kao hladan vjetar koji uđe kroz otvorena vrata – pojavila se ona.

Milica. Moja buduća svekrva.

  • Uvijek stroga, uvijek mirna, uvijek s pogledom koji te procjenjuje od glave do pete i nalazi te nedovoljnom. Bila je u tamnoplavoj haljini, sa stegnutom torbicom u ruci, i već tada sam znala da ne dolazi da nas blagoslovi.

Dolazi da napravi haos.

Zaustavila se tačno ispred nas. Svi su se okrenuli prema njoj, kao da su osjetili da dolazi oluja. A ja sam u sebi molila da samo prođe, da se ne usudi, da neće…

Ali jeste.

  • Prišla je Nikoli, naslonila mu nešto na uho i pružila telefon. U sekundi mu je blijedilo lice. Pogled koji je cijelog jutra bio pun topline – nestao je. On je, drhtavim prstima, gledao nešto na ekranu.

„Nikola?“, šapnula sam.

Nije odgovorio. Samo je duboko udahnuo, kao da se bori sa sobom.

„Moraš da vidiš ovo“, rekao je i okrenuo ekran prema meni.

  • Ruke su mi zadrhtale. Bile su to slike. Ja – ali ne ja koju pamtim. Ja u nečijem zagrljaju. Ja na mjestima na kojima nikad nisam bila. Fotografije koje izgledaju stvarno… ali su bile lažne, montirane.

„Nikola, to nije…“, pokušala sam.

„Naravno da nije“, ubacila se njegova majka, sa ledenim osmijehom. „Sve nevjeste to kažu.“

Ljudi su počeli šaptati. Muzika se utišala. Sve oči su bile uperene u nas.

Nikola je tiho izgovorio: „Mama kaže da je ovo tvoj bivši muž. Da nikad nije umro. Da si lagala.“

Zaledila sam se.

Bivši muž? Mislila sam da se šali. Moj bivši muž jeste preminuo. Plakala sam na sahrani. Držala mu majku za ruku. Stajala nad grobom dok su spuštali kovčeg.

„Nikola, to… to je nemoguće.“

„Onda mi objasni“, rekao je, glasom punim bola, „zašto je ovaj čovjek živ?“

Milica je tada podigla svoj telefon i pokazala video. Muškarac identičan mom pokojnom suprugu stajao je ispred neke kuće, živ, nasmijan, razgovarao s nekim dječakom.

Nikola je zadrhtao. „Objasni mi. Molim te“, šapnuo je.

U tom trenutku, čuli su se koraci. Teški, odlučni. Vrata crkve su se otvorila, a moj brat je ušao, sav zadihan, kao da je trčao kilometrima.

„Ne vjerujte joj!“ viknuo je.

Okrenuli smo se prema njemu.

„To nije njen bivši muž. To je njegov brat blizanac!“

Crkva se zaljuljala od šoka. Milica je problijedila.

Brat je nastavio:
„Njihova porodica nikada nije prihvatila moju sestru. Nisu joj nikad oprostili što su se vjenčali bez njihovog pristanka. Zato su vas pratili mjesecima, snimali, montirali slike, sve samo da spriječe ovo vjenčanje.“

Nikola je spustio telefon. U očima mu se pojavila bol – ali i sram.

Prozborio je: „Mama… da li je to istina?“

Milica je stisnula usne, boreći se sa sobom. Nije ništa rekla, ali tišina je bila dovoljna. Sve je priznala bez riječi.

Nikola se odmaknuo od nje kao od plamena koji ga je opekao.

  • Prišao je meni, uhvatio me za ruke i poljubio ih kao da se ispričava za svaki udah koji me povrijedio.

„Oprosti mi“, rekao je. „Oprosti što sam povjerovao.“

Suza mi je skliznula niz obraz, ali bila je to suza olakšanja. Nije me puštao. Njegov glas je drhtao:

„Ako hoćeš… ako još želiš…“, dodao je tiho, „želim da se vjenčamo.“

Okrenula sam se prema svima, ka oltaru, ka njemu — jedinom koji je tada postojao za mene. I samo sam izgovorila:

„Želim.“

Milica je izašla iz crkve bez riječi.

Nikola i ja smo ostali. I tog dana, pred Bogom, ljudima i istinom koja je napokon izašla na vidjelo — postali smo muž i žena.

A ono što sam naučila?

  • Ponekad najveći neprijatelj nije prošlost. Nije ni laž.
    Najopasniji neprijatelj je osoba koja nosi masku ljubavi — a radi sve da je uništ
Preporučeno