– U posljednje vrijeme jako veliki broj moćnih ljudi se pojavio, koji kupuje strae Jugoslovenske kompanije, i od njih pokušava napraviti jednu novu priču. Slijedi i priča, o jednom gigantu, koji je itekako poznat u cijeloj regiji, a slijedi i priča o njemu.
U srpnju 1984. godine, dok su se suze slijevale niz lice Stjepana Čajića unutar zidova ljubuškog rodilišta, njegova dva brata sa zebnjom su iščekivala dolazak majke i prinove u obitelj u Grude. Nesigurni hoće li vijest o još jednom bratu biti razlog za slavlje ili zabrinutost, njihovi su ih roditelji pokušali uvjeriti da njihov svakodnevni život neće utjecati. Međutim, braća su ostala ravnodušna na ta uvjeravanja. Uz još četvero malih Čajića, iste su misli zaokupljale i obitelj, sada udruženu sa Stipom. Od sedmero djece u obitelji Čajić, koja je podrijetlom s hercegovačkog krša, ali je zbog uzdržavanja brojne obitelji morala preseliti u Zagreb, samo je jedno djevojčica. Čajići bi se uklopili kao još jedna hercegovačka obitelj asimilirana u Zagreb da nije bilo Stipe. Stjepan Čajić, nekoć vrsni matematičar i inženjer zaposlen u informatičkoj tvrtki, transformirao se u poduzetnika i trenutno je u stalnoj javnosti.
S 24,9 posto udjela u tvrtki drži značajan dio dionica. No, u kombinaciji s još dva dioničara, njegov vlasnički udio premašuje 60 posto posrnulog tekstilnog diva. Unatoč dosadašnjim uspjesima u poslovanju, u središte pozornosti dovela ga je kriza unutar varaždinske tvrtke, jedinog preostalog simbola nekada uspješne hrvatske industrije, posebice tekstilne. Otkako je kupio dionice Varteksa i postao drugi po veličini pojedinačni dioničar, nakon Nenada Bakića, Čajić se kontinuirano pojavljuje u medijima. O samom Stjepanu Čajiću dostupno je vrlo malo podataka, tako da je njegovo osobno porijeklo uglavnom nepoznato.
No, oni koje zanima tehnologija, inovacije i inženjerstvo možda se sjećaju da je prije nekoliko godina Stjepan Čajić preko svoje multinacionalne tvrtke Stype počašćen cijenjenom zlatnom nagradom Emmy, najvećim priznanjem u televizijskoj industriji. Unatoč ovom uspjehu, detalji njegovog životnog puta ostaju zagonetni. Tko je Stjepan Čajić, hrvatski poduzetnik mlađi od 40 godina koji je svoj put započeo u Grudama, a sada ima podružnice diljem svijeta, izuzev Aljaske? Postigao je zapažen uspjeh i smatra se najuspješnijim hrvatskim poduzetnikom u svijetu. Rane godine odrastanja provela sam u Hercegovini, sve dok moji roditelji nisu uspjeli dobiti posao u Zagrebu. To nas je potaknulo da se preselimo i školovao sam se u novom gradu.
No, unatoč selidbi, svako ljeto bilo je posvećeno ponovnom susretu s braćom i sestrama u Sovićima ili posjetu očevoj rezidenciji u Dalmaciji, točnije u Gradcu kraj Drniša. Ti su ljetni mjeseci bili zaista nezaboravni i ispunjeni radošću. Odrastanje u velikoj obitelji imalo je svoje prednosti – uvijek je bilo nekoga s kime smo se družili i imali smo smisao za izmišljanje vlastitih igara. No, imali smo i obveze, poput brige o kravama. Ova nježna stvorenja su voljela djetelinu, pa smo morali paziti da je ne zgazimo.
Ponekad nisam mogao a da ih ne žalim, žudeći da im dam slobodu koju su željeli. Jednog sam dana impulzivno odlučio pustiti ih i pustiti ih da lutaju. Dok su galopirali, preplavila me mješavina emocija. Stjepan Čajić rado se prisjeća tih bezbrižnih trenutaka iz mladosti, u kojoj su se ostala djeca izmjenjivala u čuvanju najmlađeg brata, dvadesetšestogodišnjaka s Downovim sindromom. Stjepan je, prema njegovim riječima, imao sklonost eksperimentiranju, a to se proširilo i na njegove interakcije s kravama. Bio je sklon neovisnosti i nije bio od onih koji su se prilagođavali. Društvene su ga teme malo privlačile, zbog čega nije bilo iznenađenje kada je odlučio nastaviti matematičko obrazovanje u gimnaziji.
Na njegov prosjek ocjena negativno je utjecala iscrpljenost koju su uzrokovali društveni predmeti. Dok sam studirao povijest, često sam se fiksirao na jednu rečenicu dulje vrijeme. Bilo je kao da sam mogao čuti riječi u svom umu, ali bi mi misli odlutale na sasvim druge teme, pletući zamršene priče u mojoj mašti. Tijekom razgovora često se uhvatim kako mentalno rješavam poslovna pitanja i ne bavim se u potpunosti sadašnjim trenutkom. To ponekad dovodi do toga da nenamjerno odgovorim s “da” dok su mi misli negdje drugdje, što razumljivo može zbuniti osobu s kojom razgovaram, kao što je ona priznala.
Kritike koje su se nedavno pojavile sada su transparentnije. Jednu takvu kritiku izrekao je i varaždinski gradonačelnik Neven Bosilj koji je istaknuo da se ovaj pojedinac na sastanku nastoji nešto dogovoriti, da bi već sljedeći dan promijenio stav i zatrpao druge dugim mailovima. Stjepan Čajić, s druge strane, smatra da mu bavljenje tjelesnom aktivnošću, poput hodanja naprijed-natrag, pomaže u procesu razmišljanja. Međutim, kada se radi o opsežnom pothvatu koji je pokrenuo, način na koji razmišlja postaje nevažan, čak i ako se psihički iscrpi. To je zbog činjenice da gotovo svaka televizijska kuća u svijetu posluje s njegovom tvrtkom Stype.
Po završetku studija na FER-u u Zagrebu postalo mi je jasno da je moja strast IT industrija. Sjećanja na silno oduševljenje koje sam doživjela kada sam u sedmom razredu dobila svoje prvo računalo još uvijek odzvanjaju u meni sve do danas, jer je to doista bio vrhunac mog postojanja. Bez oklijevanja sam zaronio u svijet programiranja i brzo stekao priznanje svojim postignućima na raznim natjecanjima. Iako sam možda bio označen kao računalni entuzijast, bio sam daleko od stereotipnog kalupa.
Unatoč svom žaru prema tehnologiji, ostao sam aktivno uključen u svoje akademske aktivnosti, čak i u predmetima koji nisu uspjeli zaokupiti moj interes. No, putem računala moji su se horizonti proširili i shvatio sam beskrajne mogućnosti koje me čekaju. Tijekom boravka na sveučilištu doživio sam transformativno iskustvo u kojem sam počeo uviđati ogroman potencijal koji je ležao preda mnom. U tom sam razdoblju naletio na svijet elektronike, temu koja me prije nije privlačila. Kad sam konačno osnovao vlastitu tvrtku, odlučio sam je nazvati prema engleskoj verziji svog nadimka, ne shvaćajući u potpunosti što će na kraju postati.
U početku je moja vizija tvrtke bila skromna – mala operacija s nekolicinom zaposlenika i proizvodnjom u Kini. Moja uloga prvenstveno bi uključivala dizajniranje i prodaju proizvoda. Međutim, kako je vrijeme prolazilo, naš rast je bio postupan, ali stabilan. Danas Stype obuhvaća deset tvrtki i može se pohvaliti radnom snagom od približno 200 pojedinaca. U intervjuu za Jutarnji ispričao sam da je bilo trenutaka kada su hrvatski mediji spekulirali o mom angažmanu u projektu hotela na Makarskoj rivijeri.
Iako je građevinska dozvola doista dobivena, trenutno se ne bavim ovim pothvatom zbog potrebnih značajnih financijskih ulaganja i nedostatka vidljivih povrata u bliskoj budućnosti. Počevši od nule, bez čak i garaže za rad, posvetio sam sve što sam imao, pretakajući svoju ušteđevinu u svoje računalo. Unatoč mojim dvojbama u to vrijeme, ulaganje se nedvojbeno isplatilo, budući da sam sada postigao nevjerojatan pothvat osvajanja pet Emmyja.
Ipak, najznačajnije od ovih priznanja, po mom mišljenju, bilo je ono koje sam dobio 2022. godine. Ova posebna nagrada dodijeljena je Stypeu, tvrtki koju sam osnovao, u kategoriji ‘Inženjering, znanost i tehnologija’. Prepoznao je revolucionarnu prirodu mog diplomskog rada i inovacije, SkypeKit, koji je uvelike poboljšao kvalitetu televizijskih programa.
Važno je napomenuti da iako sam nagradu primio pojedinačno, to je uistinu bio timski rad i ovo priznanje dijelim sa svojim cijenjenim kolegama. Izvorno naši uređaji nisu bili namijenjeni virtualnoj stvarnosti. Početni koncept bio je daleko skromniji – uređaj stvoren za automatizaciju pokreta dizalica za kamere, osiguravajući glatko i praktično iskustvo snimanja događaja poput vjenčanja. Međutim, kroz briljantnu fuziju automatizacije dizalice za kamere i tehnologije virtualne stvarnosti, naš je uređaj pronašao svoju savršenu nišu.
Nikada nismo očekivali da će televizijski studiji to primijetiti, ali australski Fox Sport prvi je prepoznao njegov potencijal i tu je počelo naše putovanje. Trenutačno se našao u Varaždinu, gdje ga radnici vrijeđaju zbog neisplaćenih primanja. Ovaj pojedinac, naviknut na izražavanje zahvalnosti s pozornice Emmy nagrada za priznanja koja su mu dodijeljena, proveo je posljednja dva tjedna nudeći isprike radnicima i obećavajući da će popraviti situaciju. Čini se da je postigao određeni uspjeh jer su plaće počele isplaćivati.
No, štrajk će, prema izjavama iz tvornice, trajati sve dok svaki radnik ne dobije pripadajuću naknadu. Varteks, za razliku od ostalih mojih kreacija, nije moja beba. Ova tvrtka postoji više od jednog stoljeća, a moja je uloga bila samo pružanje pomoći, a krajnja odgovornost pada izravno na moja ramena. Inovator se, čini se, našao u izazovnoj situaciji. Prijelaz iz domene poslovanja na visokoj razini, gdje operacije funkcioniraju na poseban način, u realnost Hrvatske pokazao se prilično skliskim terenom.
