U današnjem članku vam pišemo o jednoj situaciji koja pokazuje kako se djeca ponekad snalaze u životu, pokušavajući pronaći rješenja za stvari koje im možda nisu dostupne. Ovaj tekst donosi priču o majci koja je bila suočena s izazovom kada je njen sin naišao na poteškoće u školi, ali njezina reakcija iznosi niz emocija i poruka koje nas mogu iznenaditi.
Nedavno je moj desetogodišnji sin došao kući plačući. Ispostavilo se da je u školi došlo do situacije u kojoj su svi učenici bili zamoljeni da donesu najbolji specijalitet svojih mama za rođendan učiteljice—osim njega. Razlog? Rekli su mu da je “siromašno dijete”. Taj trenutak nije bio samo šokantan, već me i duboko povrijedio. Nikada ne bih dozvolila da moj sin osjeća da nije dovoljno dobar zbog toga što nema iste privilegije kao neki drugi. Osjećala sam da je to bila nepravda koju nije zaslužio.
I tako sam odlučila da učinim nešto. Provela sam cijelu noć praveći pitu, odlučna da pokažem da moj sin, unatoč svim izazovima, ima svoju vrijednost i zaslužuje biti dio zajednice. Sutradan sam diskretno otišla u školu, spremna suočiti se s učiteljicom i razjasniti situaciju. Međutim, kada sam stigla, učiteljica je izgledala potpuno zbunjeno. Rekla je: “Danas nema rođendana! Vaš sin je vani s prijateljima i jako je sretan!”
- Bilo je vrijeme odmora, pa sam odlučila izaći van i provjeriti što se zapravo događa. Kada sam došla do škole, zatekla sam šokantnu sliku: moj sin je bio okružen prijateljima i brojao svežanj novca. Njegov izum je bio da je počeo prodavati komade moje pite za 100 dinara po komadu! Nije samo našao način kako da obezbjedi ono što je želio, već je učinio to na način koji mi, kao roditeljima, nikada ne bismo mogli predvidjeti.
Kasnije te večeri, priznao mi je istinu. Izmislio je cijelu priču o rođendanu i siromaštvu kako bi prikupio novac za video igru koju sam mu rekla da ne možemo priuštiti. Bio je to njegov način da dođe do nečega što je želio, bez obzira na okolnosti. Iako me povrijedila njegova spremnost da izmisli laž kako bi postigao cilj, nisam mogla zanemariti njegovu snalažljivost i poduzetnički duh.
Sada sam, iskreno, rastrgana između dva osjećaja. Na jednoj strani, osjećam se razumljivo razočarano što je moj sin pokazao toliko snalažljivosti u prevari, i to me pomalo zabrinjava jer se pitam što to znači za njegov moralni kompas. S druge strane, osjećam ponos jer je uspio iz naizgled nesretne situacije izvući priliku, pokazavši poduzetnički duh koji možda, uz pravilnu usmjerenost, može biti vrlo koristan u budućnosti.
- Ova situacija je možda i svjedočanstvo toga koliko djeca, iako još uvijek nevina, mogu biti izuzetno snažna u svojim željama i ciljevima. Oni će učiniti sve što mogu da dođu do onoga što žele, čak i ako to znači da moraju preći granice onoga što je prihvatljivo. Međutim, to nas kao roditelje stavlja pred izazov – kako pravilno oblikovati te osobine, kako ih usmjeriti u pozitivan pravac i pokazati im pravu vrijednost poštenja i truda.
Na kraju, sve se svodi na to da djeca, premda nevina, nisu nužno naivna. Oni mogu biti izuzetno snalažljivi, pa čak i lukavi, i to nije nešto što bi trebalo ignorirati. U ovoj situaciji, moj sin mi je pokazao dvije strane istog problema: s jedne strane, bavio se prevarom da bi došao do svog cilja, a s druge strane, prikazao je poduzetnički duh i vještinu snalažljivosti koja bi, ako se pravilno usmjeri, mogla biti izuzetno korisna. Možda nije bilo u redu što je prešao granicu, ali kao roditelj, najvažniji zadatak mi je da iz ove situacije izvučem pouku koja će mu pomoći da izraste u odgovornu i poštenu osobu
