Za danas smo vam spremili jednu jako neobičnu zanimljivost, koja je uzburkala apsolutno sve društvene mreže. Naime, ovdje imamo onaj standardni problem, a koji nastaje kada se mladi bračni par odluči živjeti sa nekim od roditelja….
Kad smo se vjenčali, moja tazbina bila je izuzetno ljubazna i dopustila nam je da živimo u njihovom drugom domu. Bio je to početak našeg zajedničkog života, no ubrzo nakon toga moj suprug se ozbiljno razbolio i, nažalost, preminuo prije nego što smo uspjeli ostvariti sve naše snove, uključujući osnivanje obitelji. Ovaj neočekivani gubitak duboko me pogodio, ali, unatoč svemu, tazbina me pružila podršku, uvjeravajući me da imam pravo ostati u njihovoj kući dok se ne snađem.
Prošlo je četiri godine, a ja sam ponovo pronašla ljubav. Trudna sam i očekujem dijete, a moj partner, koji trenutno nema svoj dom, preselit će se k meni. Međutim, moj svekrva to nije prihvatila. Smatra da prisutnost mog dečka u kući predstavlja uvredu za njezinog sina, mog pokojnog muža. Izričito mi je rekla: “Imati drugog muškarca u ovoj kući je uvreda za mog sina!” Nagovarala me da se iselim, a moj svekar nije rekao niti riječ. Njegovo šutljivo odobravanje situacije bilo je gotovo jednako bolno kao njezine riječi.
Jučer me dočekala velika kutija s mojom odjećom ispred vrata. Paralelno s tim, primila sam poziv od nepoznatog broja. Ispostavilo se da je moj svekar odlučio prodati kuću, a pozivatelj mi je rekao da imam samo mjesec dana da se iselim. Osjećam se šokirano i izdanom. Moram li doista živjeti kao udovica cijeli život, samo da bih imala pravo na krov nad glavom? Puno sam puta razmišljala o tome je li ovo stvarno cijena koju trebam platiti za svoje pravo na sreću. Sada, kad sam napokon pronašla novu ljubav i čekam dijete, suočavam se s prijetnjama i odbacivanjem. Osjećam se kao da su svi moji snovi o budućnosti stavljeni u drugi plan samo zato što se odlučujem krenuti dalje sa svojim životom.
BONUS TEKST
Psi su fascinantni u svom sposobnosti prepoznavanja ljudskih emocija i ponašanja. Na temelju brojnih istraživanja, postalo je jasno da psi ne samo da mogu osjetiti kada su izdani, već također mogu prepoznati kada se prema njima postupalo nepravedno. Istraživanja su pokazala da psi pamte one koji su im učinili nepravdu, a ovo ponašanje nije samo instinktivno, već i emocionalno motivirano.
Jedno od najpoznatijih istraživanja u ovom području provedeno je pod vodstvom Akiko Takaoke, istraživačice s Odjela za psihologiju na Sveučilištu u Tokiju. Tijekom svog istraživanja, Takaoka je testirala pse na način koji je uključivao dobrovoljce koji su psima davali hranu, a zatim ih prevarili o tome što će im biti ponuđeno. Pokazalo se da su psi, nakon što su bili prevareni, znali prepoznati te iste osobe i pokazivali su osjećaj nepovjerenja prema njima. Štoviše, mnogi su psi pokazali znake ljutnje i ravnodušnosti prema onima koji su ih iznevjerili. S druge strane, prema onima koji su im ostali vjerni, bili su ljubazni i pokazivali su naklonost.
Dodatno istraživanje na Sveučilištu Kyoto pokazalo je da psi također imaju sposobnost prepoznavanja negativnih postupaka prema članovima ljudske obitelji. Psi koji su svjesni da je njihov vlasnik ili član obitelji zlostavljan ili nepravedno tretiran, mogu reagirati pokazivanjem istih emocija prema toj osobi koja je odgovorna za loše postupanje.
Ove studije potvrđuju da psi nisu samo odani kućni ljubimci, već također razvijaju duboko razumijevanje ljudskih emocionalnih stanja i postupaka, reagirajući na temelju svojih vlastitih iskustava i percepcije pravičnosti. Ova istraživanja otkrivaju koliko su psi emocionalno inteligentni i koliko snažno mogu povezati svoje iskustvo s onima koji su im najbliži.
