U vrtiću moja sestra ne samo da je nacrtala našu obitelj, već je u svoj rad uključila i neidentificiranog muškarca. Na tetin upit o njegovom identitetu, sestra je odgovorila pametno i duhovito. Osim toga, postoji još jedna intrigantna tema za raspravu, a koja se odnosi na vjenčanja. Sve je češće da parovi prigrle tradiciju i teže svečanoj i veličanstvenoj proslavi na svoj poseban dan.
Pravi značaj i simbolika brojnih trajnih svadbenih tradicija većini pojedinaca ostaju nepoznati. Međutim, ovdje je pojašnjenje značenja iza nekoliko često pridržavanih običaja:
Tjedan dana prije vjenčanja svatovi su dobili pozivnicu uz bocu vina ili rakije i čuturicu. Mladoženjin otac osobno je kontaktirao kuma i dijelio piće iz buklije. Nakon toga bi kum blagoslovio mladence i kitio bukliju cvijećem, ručnicima i novčićima. Tortu bi zatim razlomili kum i mladoženjin otac, svaki bi uzeo svoju polovicu prije nego što bi sjeli da razgovaraju o konačnom dogovoru. Momačka i djevojačka večer služe kao oproštaj od samačkog načina života i za mladoženju i za buduću mladenku. U prošlosti su žene za taj događaj plele vijence kojima su kitile vrata. Tijekom cijele večeri kum i kuma brinu za svačiju sreću i da nijedna čaša ne ostane prazna, javljaju s Pinka.
Oko bisera postoji popularan mit. Kako bi se izbjegla mogućnost obilja suza tijekom braka, savjetuje se da se mladenka suzdrži od kićenja biserima na dan vjenčanja. To je zbog simbolične povezanosti bisera sa suzama, što sugerira da bi njihovo nošenje moglo dovesti do značajne količine emocionalnog stresa za mladenku. Nišaneći puškom, čovjek ima vještinu preciznog gađanja jabuke. Prema tradiciji, kada mladoženja stigne po mladenku, uobičajena praksa uključuje stavljanje jabuke na vrh najvišeg stabla u dvorištu. Mladoženja tada ima zadatak da uspješno pogodi jabuku, jer ako to ne učini, ne bi mogao povesti mladenku sa sobom.
Kupovina nevjeste. Tijekom ceremonije vjenčanja, mladoženja tradicionalno vraća mladu, sudjelujući u simboličnom činu “otkupa” novcem i dukatima. Ranije su ovi novčani darovi bili raskošni, ali je 1846. knez Aleksandar Karađorđević izdao naredbu kojom je ovu praksu proglasio povredom ljudskog dostojanstva. Time je ovaj običaj ukinut, a iza njega su ostale samo šale u obliku simboličnog otkupa mladenke. Tradicija razmjene prstenja seže otprilike unatrag 3000 godina, a držali su je se i stari Egipćani, koji su prsten stavljali na četvrti prst jer su vjerovali da kroz njega prolazi vena izravno povezana sa srcem. Na dan vjenčanja, dok mladoženja dolazi po mladenku, očekuje se da će ona zuriti u njega kroz zaručnički prsten, simbolizirajući vezu vječne ljubavi.
Tijekom svadbene ceremonije običaj je da se mladenka zamoli da se okrene dok se mladoženja pokušava oduprijeti okretanju, jer se vjeruje da će, ako se mladenka okrene, njihova buduća djeca sličiti na nju.
Tijekom dana vjenčanja mladoženjina majka diskretno mu uzima mjere odijela, pazeći da nitko ne može dati sud o njegovom izgledu.
U prigodnoj prigodi vjenčanja, uobičajeno je da mladenka gleda u svog mladoženju kroz simbol njihove obveze, zaručnički prsten. Vjeruje se da joj taj čin daruje vječnu ljubav od svog voljenog. Ovu staru tradiciju visoko podržava starija generacija, jer se vjeruje da utire put blaženom i trajnom zajedništvu, osiguravajući da novovjenčani par krene na putovanje dugovječnosti i sreće.
