Mnoge današnje mlađe generacije definitivno ne znaju koliko je samo bila popularna u svoje vrijeme Suzana Mančić. Jednostavno, zvali su je “Loto devojka”, a cijela Jugoslavija je utorkom navečer čekala izvlačenje loto kuglica, te se nadala da će prelijepa plavuša da izabere baš njihovih 7 sretnih brojeva.
Suzana Mančić, poznata ličnost u javnosti, nedavno je dospjela na naslovnice zbog transparentnog pristupa estetskim zahvatima. Naime, podijelila je svoje iskustvo s operacijom kapaka i pozitivnim ishodom koji je postigla. To je potaknulo interes mnogih žena koje su znatiželjne o estetskim tretmanima i mogućim komplikacijama koje mogu nastati tijekom procesa oporavka. Srećom, Suzana se oporavila glatko uz minimalne modrice i otekline, što ukazuje da je višak kože uspješno uklonjen blefaroplastikom.
Povratne informacije koje je dobila bile su izrazito pozitivne, a ona je odlučila ignorirati sve negativne komentare, poput onih koji sugeriraju da se podvrgnula više plastičnih operacija. Suzana priznaje da svatko ima svoje uočene mane, au današnjem digitalnom dobu lako je koristiti alate poput Photoshopa za promjenu vlastitog izgleda. Takve kritike je ne smetaju. Osvrćući se na svoju odluku da se podvrgne estetskim zahvatima, Suzana se prisjeća trenutka kada je diskretno prišla nekoj Zorice da se raspita gdje bi mogla obaviti zahvat. Ovo joj sjećanje izmami osmijeh na lice dok se prisjeća svog putovanja.
U Münchenu, u Njemačkoj, podvrgnula se zahvatu implantacije silikona u bolnici. Dok je danas uobičajeno da se pojedinci ponavljaju na operacije i mijenjaju implantate, Mančićka nikada nije morala na takve zahvate. Kad Nijemac to napravi, gotovo je, samouvjereno tvrdi Suzana. – Redovito idem na preglede i grudi su mi nepromijenjene već 40 godina. Suzin suprug je oduševljen što ima ženu koja izgleda pristojno. Međutim, naglašava da je njezinom suprugu Simeunu jednako važno da se njegova supruga može neprimjetno integrirati u bilo koji društveni krug, razgovarati na više jezika i primjereno se ponašati i s ministrima i s običnim ljudima.
Suzana Mančić kaže kako njezin pratitelj neprestano izražava veselje u njezinom prisustvu, što je njoj drago. Osvrćući se na svoju prošlost, Suzana Mančić govori o svom odrastanju, tragičnom gubitku roditelja, tri slučaja prekida trudnoće i dubokom utjecaju procurjelog kućnog videa koji je srušio njezin osjećaj samopoštovanja.
Prepoznavanje i njegovanje trenutaka sreće u životu rijetka je pojava. Čini mi se kao da sreća vuče za mnom, jedva se drži. Naravno, nesreća je neizbježan dio života. Od malena sam doživljavala trenutke intenzivnog straha, ježila mi se koža, ako sam i 10 minuta kasnila kući zbog svog strogog i zastrašujućeg oca. Kako sam odrastala, bilo je teških trenutaka, ali ništa stvarno strašno. Na primjer, mladoj djevojci može se činiti zabavnim da svoj 23. rođendan smatra najstrašnijim. U tim godinama postojalo je očekivanje da ćemo završiti srednju školu, ići na fakultet, naći posao, udati se, imati djecu i to je, da tako kažem, kraj života”, otkrila je ona u razgovoru za “Blic”. .“ Nastavila je: „Karijera koju sam imala, i još uvijek imam, učinila me jugoslavenskom zvijezdom. Sve što je suđeno da vam se dogodi, dogodit će se.
Suzana je istaknula važnost suočavanja i svladavanja nedaća koje nas snalaze u životu. Bilo da se radi o prekinutoj vezi, gubitku voljenih ili razočaranju neuspjelim pokušajima osnivanja obitelji, ovi izazovni trenuci neizbježan su dio ljudskog iskustva. Ključno je priznati i prihvatiti te gubitke, a zatim pronaći snagu u sebi da se izdignemo iznad njih. Kada posrnemo i nađemo se prekriveni metaforičkim blatom, krvavih koljena i izranjavanog duha, bitno je zastati, duboko udahnuti i ponovno otkriti svoje pravo ja. Tek tada možemo skupiti odlučnost da ustanemo i nastavimo naprijed.
Mančić, koja ima dvije ljupke kćeri, tijekom trudnoće doživjela je duboku tragediju. Nakon što je šest mjeseci nosila svog nerođenog sina, počela je trudove i nažalost, on je preminuo ubrzo nakon rođenja. Osvrćući se na srceparajući trenutak, prisjetila se riječi pedijatrice: “Nemojte se nadati.” Mančić je u tom trenutku prihvatio da je kraj, rekavši: “Dobro, neću se nadati.”
