U Srbiji je prošle godine, 3 i 4 maja počinjena dva stravična zločina u kojem je život izgubilo preko 25 osoba. Obje osobe koje su odgovorne za smrt ovih osoba, nalaze se iza rešetaka, odnosno u posebnim ustanovama. Uroš Blažić, star 22 godine, navodno je 4. maja prošle godine u selima Dubona i Malo Orašje počinio gnusno djelo oduzimanja života devet osoba i nanošenja štete preko 13 osoba. Nakon tragičnog događaja, Blažić je sutradan uhapšen u Višnjištu, kragujevačkom selu, tačnije kod strica. Nakon toga, 6. maja, podvrgnut je saslušanju u Višem javnom tužilaštvu u Smederevu.
Blažić je tokom krivičnog gonjenja iznio svoj iskaz o masakru, uključujući i motiv koji je naveo za izvršenje djela.
Blažić je na početku svjedočenja ispričao tužnu priču o svojim ličnim iskustvima. On je otkrio da je rođen u Beogradu i da se nakon nekoliko godina suočio sa deložacijom iz stana u kojem je sa porodicom boravio. Deložacija je, kako je objasnio, sprovedena protivzakonito, jer je njegov otac iznenada dobio obaveštenje da moraju da napuste prostorije i da gube pravo na boravak, uprkos činjenici da su pripadale njegovom stricu. Prijetnja raskidom posla nadvila se nad njegovog oca ako se ne povinuju. Ova nepravda je duboko uticala na Blažića, jer je čuvao stan u kojem su on i njegov stariji brat odrastali i stvarao bezbroj dragih uspomena. Nakon deložacije, zatekli su se u Mirijevu, gdje su privremeno postali zakupci jednosobnog stana u kojem su bili smješteni njih četvero.
Prema njegovom iskazu, do završetka srednje škole boravili su u Mirijevu. Nakon toga, njegov otac Radiša Blažić je stekao kuću u Šepšinu, kod Dubone. „U tu kuću se nije ulagalo sve do 2021. godine kada sam donio odluku da se bavim poljoprivredom. Preselio sam se iz djedovine po ocu u Donjoj Duboni, gdje su mi roditelji, djed i brat živjeli sa svojim porodicama, da živim u Šepšinu. Tu sam živeo sam, izdržavajući se sopstvenim radom i prodajom poljoprivrednih proizvoda. Bavio sam se i dostavom hrane u Beogradu. Roditelji su mi pomagali u uređenju kuće i povremeno su dolazili”, objasnio je optuženi Blažić.
Tokom 2021. godine, dok je boravio u kući, napravio je zapanjujuće otkriće na tavanu. Skriven ispod podnih dasaka, sakriven staklenom vunom, naišao je na neočekivani arsenal. Među nalazima su bila automatska puška poznata kao “kalašnjikov”, snažna fragmentarna mina i dvije ručne bombe koje se nazivaju “kašikare”. Nadalje, postojalo je obilje municije kalibra 7,62 mm i jedinstvena puška koja je mogla ispaljivati luminiscentne metke. Uprkos ozbiljnosti situacije, odlučio je da ove informacije ne otkrije nikome, čak ni svom vojnom ocu, iz straha od krivične prijave i zatvora.
Želio je da izbjegne svaku sumnju da je ovo oružje nabavio radi nedozvoljene distribucije. Kako bi zadovoljio svoju strast za gađanjem, povremeno je posjećivao streljanu kako bi vježbao s pištoljem. Osim toga, u okviru podruma kuće, prepustio se gađanju iz pištolja i otkrivene automatske puške, usmjeravajući svoj cilj prema meti iz vreće s pijeskom.
Prema Uroševim riječima, u Duboni je poznavao mnoge osobe, iako priznaje da ni sa kim nije u skladnom odnosu. “Uzdržavao sam se od posjećivanja barova i kafića, radije sam radije učestvovao u povremenim fudbalskim utakmicama sa svojim prijateljima. Moje interakcije s lokalnim stanovništvom bile su uglavnom površne. Moguće je da sam jednog od osoba koje ste spomenuli kao preminulog susreo dok sam se vozio motociklom unutar Prošle godine nisam se družio sa pojedincima iz Malog Orašja niti sam ikoga posjećivao u tom selu.Generalno gledano, imao sam pozitivno mišljenje o lokalnoj zajednici, ali izgleda da oni prema meni nisu dijelili isti osjećaj i moja porodica“, otkrio je Uroš, optuženi.
Prema Blažićevim riječima, smatra da su ukućani gajili ljubomoru ne samo prema njegovim roditeljima već i prema njemu samom.
Zavist ih je progutala dok su bili svjedoci mojih interakcija sa poznatim ličnostima i zvijezdom rijaliti TV-a. Nisu mogli da podnesu činjenicu da imam motocikl, da vozim luksuzne automobile i da imam društvo lepih žena. Njihovo ponašanje bilo je ispunjeno porugom i prezirom, osjećajima koje su dijelili svi okolo. Intenzitet njihove ljubomore je postao još jači jer sam nadmašio njihov skromni seoski život i imao privilegiju da se družim sa poznatim ličnostima. U strahu od sukoba sa policijom, brzo sam odlučio da krenem svojim automobilom, osiguravajući svoju sigurnost jer sam bio naoružan.
U tom trenutku moja jedina želja je bila da sačuvam svoj život. Moje vozilo se zaglavilo u blatnjavom terenu šumskog puta, što me je navelo da ga napustim i naoružam se puškom, dva eksploziva i pištoljem. Iza sebe sam ostavio kumulativnu minu i okvire automatske puške u autu. Važno je podsjetiti da se 4. maja, dan nakon stravičnog masakra u školi “Vladislav Ribnikar”, Uroš Blažić, naoružavši se automatskom puškom, pištoljem, municijom i eksplozivom, krenuo u nasilničko divljanje po selima. Malo Orašje, Dubona i Šepšin, kod Mladenovca. Njegove radnje su rezultirale smrću devet osoba, a više od 13 osoba je ranjeno.
