Prošle su četiri godine od brutalnog prebijanja srednjoškolca Stefana Filića (19) iz Velike Plane, ali njegovi najmiliji još uvijek ne mogu prihvatiti gubitak voljenog mladića.
Za ubistvo Stefana Filića, Viši sud u Smederevu je prošle godine izrekao drugostepenu presudu Nikoli Bojoviću i Mitru Pandureviću, odredivši kazne od 18 godina, odnosno 15 godina zatvora. Sud je potvrdio da su ova dvojica nasilnika, svojim bezdušnim i nasilničkim ponašanjem, zajedničkim djelovanjem, oduzeli život Stefanu Filiću. Treći napadač, Predrag Stojiljković, nedavno je osuđen na dvije godine i osam mjeseci zatvora zbog nasilničkog ponašanja.
Tetka nastradalog mladića, i dalje neutešna, izjavila je za Kurir da se “sada s sigurnošću može reći da ne voli februar jer od tada ne skidaju crninu.”
- Ne samo da ne volim februar, čak ga i mrzim, jer mi je sam njegov početak odneo nešto najlepše, nešto najbolje. Mrzim i sve praznike koji se cele zime nižu jedan za drugim i dodatno povređuju naša već slomljena srca, našu već napaćenu dušu. Ne znam da li više mrzim 2. februar, kada su mu nasilnici uzeli dušu i šutnuvši ga u glavu, ubili najvitalniji organ, ili današnji dan kada su lekari odlučili da ga isključe jer mu nije bilo spasa. Teški dani, crni kao crna zemlja… – započela je priču s knedlom u grlu.
- Mrzim i tu prokletu 2020. godinu ne ponovila se nikom, ne videla svetlosti nikad. Od nje je tako proklete sve počelo, nizale su se tragedije za tragedijom, a crne majke svojim suzama potopile zemlju.
Naša sagovornica je potom osudila osuđene nasilnike koji su tog 2. februara 2020. odlučili oduzeti nečiji život.
- Danas imam puno pravo reći da mrzim i ove proklete koji su svojim izborom načina života doprinijeli gašenju jedne mladosti. Što su se te noći igrali Boga i dijelili pravdu, što i nakon počinjenog djela i nepopravljivog gubitka “nisu oni krivi, već uvijek ovaj drugi”. Što bez trunke pokajanja i savjesti, nisu spremni preuzeti odgovornost za ono što su učinili, već i dalje svojim lažljivim ustima izgovaraju to njihovo čuveno “nisam kriv za djelo koje mi se stavlja na teret” – navela je Jadranka, dodavši:
- Mrzim i njihove roditelje koji i dalje nisu svjesni da nije biti roditelj samo ako uspiješ da ih nahraniš i obučeš, da ih opravdavaš za zlodela koja čine i izvlačiš iz istih, ne žaleći para, kako to oni kažu, samo da se izvuku iz situacije u koju su zapali. Situacije? Za njih je to situacija. Roditeljstvo je za njih lekcija koja ih je bacila na dno pakla iz kojeg neće nikad izaći. Mrzim i što moji najrođeniji hodaju ovom zemljom kao senke, bez svoje prisutnosti, čekajući dan kad će se pridružiti svom djetetu. Oprostite, ali danas mrzim cijeli svijet, danas nisam svoja, nisam ja, ali imam pravo, dali su mi ga oni. Baš oni koji su bili uračunljivi i tačno znali šta rade.
Tetka ubijenog navela je da su Stefanovi najbliži i ove godine posjetili mjesta koja im stvaraju dodatnu bol i tugu kako bi zapalili svijeću, obilježavajući godišnjicu tragičnog događaja.
