Stoljećima se u Pomuču u Meksiku kroz generacije prenosio osebujan ritual. Ovaj događaj održava se svake nedjelje prije 1. studenog i središte je na mjesnom groblju.
Zidove malih niša na groblju Pomuč, koje se nalazi u meksičkoj državi Campeche, krase žive nijanse zelene, ružičaste, plave i ljubičaste. Ove su niše ukrašene zamršenim ručno crtanim dizajnom i jednostavnim uzorcima. Već na prvi pogled vidljivo je da se ovo groblje razlikuje od svih drugih na koje ste možda naišli. No, prava posebnost ovog groblja leži u grobnicama, točnije u kutijama u kojima se nalaze posmrtni ostaci preminulih. Svake godine prije 1. studenog ove se kutije otvaraju kako bi najmiliji mogli očistiti i oprati kosti. Ova tradicija, poznata kao Pomuča, postoji stoljećima.
Prije svega, tijelo pokojnika prolazi kroz proces raspadanja.
U malom gradu smještenom u jugoistočnoj regiji Meksika, stanovnici ekshumiraju svoje preminule voljene nakon tri godine pokapanja. Pedantno peru kosti svojih najmilijih jednu po jednu i vraćaju ih u male kutije, koje onda stoje nedirnute cijelu godinu. Ove su kutije ukrašene izvezenim platnima s imenima i crtežima pokojnika, a obnavljaju se svake godine. Tijekom obreda koriste se svijeće i svježe cvijeće, a boje zidnih niša su usklađene s bojama bivšeg doma pokojnika. Grad ima manje od deset tisuća stanovnika.
Čin izvođenja rituala događa se u nedjelju prije 1. studenog, a tijekom ostatka godine kutije s kostima ostaju otvorene i vidljive. Nitko se ne suzdržava od sudjelovanja jer se vjeruje da će oni koji zanemaruju sudjelovanje izazvati gnjev i mučenje duhova. Običaj odavanja počasti preminulima ukorijenjen je u prethispanskoj kulturi. Osim toga, Hanal Pikan je uobičajeno jelo koje potječe od Maja, što je oblik kulinarskog priznanja poznat kao “hrana za dušu”. Značajnu ulogu u ovom običaju ima pibipolo, tijesto od brašna nadjeveno pilećim, svinjskim ili purećim mesom, povrćem i crvenim umakom k’ool.
Ova posebna hrana se tradicionalno poslužuje na određeni dan zbog svog simboličnog značenja. Kruh bi trebao simbolizirati preminule, dok listovi banane kojima se zamota predstavljaju pokrov. Nakon što su te poslastice pripremljene, stavljaju se na oltare za pokojnike i konzumiraju tek nakon što dobiju njihovo “odobrenje”.
