– Kao što i sami možete da zaključite po naslovu našeg današnjega članka govorimo o nekim narodnim običajima koji su sve prisutni u narodu. Govorimo o nekim starinskim običajima koji se uglavnom poštuju i rade u Srbijii. 

Običaji koji nas danas mogu sablazniti nekada su bili normalni dio svakodnevice naših predaka, a njihova legitimnost nikada nije dovedena u pitanje. Postoje brojne priče koje kruže o tradicionalnim običajima koji okružuju prvu bračnu noć, posebno u južnom dijelu Srbije. Određeni društveni krugovi još uvijek se pridržavaju nekih od ovih običaja, kao što je pregled posteljine kako bi se potvrdila prisutnost krvi, što označava ispunjenje inauguracijske “bračne obveze” para. Uzrok je evidentan. Kada je krv prisutna, to označava mladenkinu ​​nevinost pri ulasku u brak.

No, to nije jedini čimbenik koji ulijeva sumnju i tjera žmarce pri razmišljanju o modernom društvu. Tijekom prve bračne noći, dok se novopečeni par upušta u intimni čin, iskusne ženske rođakinje staju pokraj vrata, spremne ponuditi vodstvo ako je potrebno. Tijekom intervjua za “BBC na srpskom”, psihologinja, studentica koja se specijalizirala za prava žena u Azerbajdžanu i žena koja je osobno doživjela takvu traumu, zajedno su osvijetlile duboki utjecaj koji ona može imati na današnje pojedince. Mlada žena po imenu Elmira, čije je ime izmijenjeno kako bi se zaštitio njezin identitet prema uredničkom timu BBC-ja, bila je u kasnim dvadesetima i završila je svoje obrazovanje na sveučilištu.

Nastavila je karijeru prevoditeljice. Odluku o supružniku donijeli su roditelji, a ona je na brak pristala s namjerom da u majčin život unese radost. Pojedinac kojeg su moji roditelji odabrali za mog životnog partnera bio je susjed. Započevši svoju ispovijest za spomenuti portal, osvrnula se na veliku suprotnost između sebe i čovjeka koji im je nekada bio samo susjed. Činilo se da nemaju ništa zajedničko, on nije bio obrazovan, dok su ona i njezina obitelj imale različite vrijednosti. Međutim, njezina su braća vidjela nešto u njemu i jamčila za njegov karakter, opisujući ga kao dobrog čovjeka. Njezina majka, zadovoljna idejom da se uda za nekoga iz susjedstva, vjerovala je da će to osigurati blizinu i stalnu svijest o lokalnim događajima.

Unatoč Elmirinim ponovljenim tvrdnjama majci da nije spremna zasnovati obitelj, njezini rođaci, nakon što su to čuli, nisu gubili vrijeme vršeći pritisak na nju, potaknuti njihovim sumnjama u vezi s njezinim djevičanstvom. No, prve bračne noći napokon je doživjela intimu koju je dugo čekala. Unatoč njezinom objašnjenju, suprug je pokazao potpuno zanemarivanje njezinih osjećaja i samopoštovanje, potpuno svjestan situacije. Pred vratima se okupila skupina mama, svekrva i teta koje su pozorno slušale. Dok je bila ispod njega, glavom se sudarajući s ormarom, odjeknulo je kucanje i ženski glas iz susjedne sobe je uzviknuo: “Hej, smiri se! Kakva nepristojnost!

Kako bi se provjerilo ispunjenje bračnih obaveza i nevinost mladog para, uobičajeno je da iza vrata budu prisutni Elmirina majka, dvije tetke, svekrva i još jedan dalji rođak (koji je kucao i vikao). Elmira se rado sjećala kako se čak i najmanji zvuk mogao jasno čuti. Mogu li se raspitati o identitetu “engija”? U ulozi engije, udate žene koja dolazi u kuću mladenaca odmah nakon vjenčanja i cijelu noć provodi u susjednoj sobi, ova dalja rodica ispunjavala je istu dužnost. Dio njezinih obaveza uključuje i pružanje savjeta, uz razumijevanje da mladenka kojoj nedostaje seksualnog iskustva može u svakom trenutku potražiti vodstvo od zrele i iskusne žene.

  • Jedna od odgovornosti enge je skupljanje plahte nakon prve bračne noći. Prisutnost krvi na odjeći služi kao opipljiv dokaz članovima obitelji da je bračna dužnost uspješno ispunjena. Tek kada budu svjedočili mrljama krvi, obitelji se okupljaju kako bi čestitale novopečenom paru, označavajući vrhunac ceremonije vjenčanja. Veo tajne koji obavija prvu bračnu noć upravo je zbog iščekivanja onoga što će plahta otkriti ujutro.

Ovo saznanje podijelila je Shakla Ismail, istraživačica specijalizirana za prava žena u Azerbejdžanu, u intervjuu za “BBC na srpskom”. U nedostatku ikakvih dokaza krvi, bio je običaj ekskomunicirati žene i poslati ih natrag njihovim roditeljima, žigosajući ih kao “oštećene”. Nakon što se žena smatra razvedenom, može se suočiti s izazovima u pronalaženju odgovarajućeg partnera za ponovni brak, a postoji i rizik od potencijalnog zlostavljanja u kućanstvu njezinih roditelja. Sa svakom godinom koja prolazi, tradicija postaje sve mučnija.

Prema riječima psihologinje Elade Gorine, svaka godina jača traumatičan utjecaj ove tradicije na žene. U današnjem društvu, gdje pojedinci sve više stupaju u brak u kasnijoj fazi života i imaju prethodna seksualna iskustva, mladim ljudima više nije potrebno vodstvo rođaka u susjednoj sobi, jer se njihova uloga prvenstveno vrti oko provjere djevičanstva mlade žene. Ističe da već sada brojne žene postojanje engija doživljavaju kao uobičajenu pojavu. Do pojave traume, nesloge i nevolje dolazi kada sljedeće generacije stasavaju u razdobljima naprednijim od onih njihovih roditelja.

Kao što sugerira Elada Gorina, lakoća s kojom se žene snalaze u ovoj tradiciji može uvelike varirati, a neke traumu podnose dulje vrijeme. Mnoge žene imaju osjećaj viktimizacije zbog činova nasilja počinjenog nad njima. Gorina prepričava incident u kojem, nakon prve bračne noći, nije bilo krvi na plahti. Zbog toga je u sitnim noćnim satima cijela mladoženjina obitelj otpratila mladenku do liječnika radi provjere njezinog djevičanstva. Prema Gorini, kada je ženina privatnost narušena, ona može iskusiti osjećaj viktimizacije i dugotrajnu traumu.

Preporučeno