U nastavku našeg današnjega članka, govorićemo o jako popularnom estradnom umjetniku iz Srbije, koji je na žalost skončao jako mlad, i to u 35 godini života….
Danas sam pripremio nešto posebno, priču o Filipu Nikoliću, koja je duboko ušla u srca svojih sljedbenika i svih onih koji su ga poznavali ili čuli za njega. Priča o njegovom životu oscilira između tih bljeskova slave i tihih trenutaka tuge, ali nedvojbeno se učvršćuje u kolektivnom sjećanju kao ikonična figura u svijetu glazbe i glume.
Iako ga više nema, sjećanje na njega ostaje živo kroz pjesme, uloge i ljubav koju su mu mnogi ljudi nesebično pružali. Bio je zapadnoeuropskog odgoja, ali je bio prisiljen zapamtiti svoje srpske korijene. Rođen 1974. u Francuskoj, Filip je bio sin Nikodija i Slavenke, koji su nedavno emigrirali iz Srbije; majka iz okoline Požarevca, a otac iz sela kod Leskovca. Nikada se nije udaljio od svoje zapadnoeuropske baze, ali se uvijek sjećao odakle je došao. Bio je potpuno tečan govornik srpskog jezika i redovito je koristio srpski u intervjuima, hvaleći se svojim balkanskim korijenima.
Uvijek je osjećao vuču u domovinu, iako je samo balkanska publika znala za balkansku sposobnost da ga prepozna i cijeni. Napravio je ogroman korak u svojoj karijeri u tako nježnoj dobi. Formirao je, s dvojicom prijatelja, glazbenu trupu 2Be3 u zreloj dobi od 22 godine da bi ubrzo postali najtraženija francuska trupa devedesetih. Njihova je glazba bila na vrhu ljestvica, a njihovi su koncerti imali punu kuću, noć za večerom diljem Europe.
Njihove pjesme bile su glas milijuna mladih ljudi i postale su kamen temeljac. Uvjeti su čak opravdavali spin-off sapunice, dok je Philipov lik bio izvučen u onaj poznati pariški muzej voštanih figura. U razdoblju kada se za njih govorilo da su slavni, Filip i njegovi prijatelji dobivali su stotine pisama obožavateljica dnevno. Njegov izgled, njuh i prijateljski stav zavoljeli su ga u javnosti kao čelnog čovjeka koji je od njega ostavio i osobu ionako skromne. Bio je poznat kao zahvalan čovjek onima koji su ga podržavali. Njegova ljubav bila je Valeri Burdan s kojom će započeti vezu 1998. Zajedno će biti dvanaest godina i dobiti kćer Sašu kojoj je Filip bio iznimno posvećen. Uvijek je u nekoliko intervjua spominjao da je ona njegov centar svijeta i najveća životna radost.
Tijekom svoje karijere Filip je nekoliko puta posjetio Srbiju, uglavnom kada je bend imao turneje s nastupima po Balkanu. Govorio je s emocijama posebno o koncertima održanim pred domaćom publikom. Nikada nije prekinuo vezu sa Srbijom; osjećao se snažnim zbog toga. Iako je karijeru gradio u Francuskoj, imao je tu jaku vezu sa Srbijom. Kasnije se sve više posvetio glumi i otkrio da u tom području ima popriličan talent. Svijet glume bio mu je novo utočište dok mu je glazba još uvijek bila prva ljubav. Bio je vrlo uzbuđen dok je radio na svom prvom solo albumu neposredno prije smrti.
Želio je napisati knjigu o svom životu u kojoj bi otvorio svoju dušu i priče o karijernim i osobnim previranjima kroz koje je prošao. Njegovi bi snovi, nažalost, ostali nedovršeni. Umro je iznenada i prerano na spavanju u dobi od 35 godina. Službeni uzrok bila je komplikacija uslijed srčanog udara. U javnosti su se nagađala da je možda uzrok predoziranje tabletama za spavanje, no ništa nije potvrdilo isto. Njegova smrt izazvala je veliki val tuge među obožavateljima, obitelji i kolegama.
