Tatjana Jovančević je postala poznata u Srbiji zahvaljujući učešću u rijaliti programu “Veliki brat”, jednom od prvih takvih na Balkanu. Sa 16 godina ponela je titulu najlepše, a mnogi su joj predviđali uspešnu karijeru modela. Međutim, njen život je krenuo u sasvim drugačijem pravcu. Iza njenog osmeha i pogleda krije se teška životna priča, koju retko ko zna, a koja bi mogla biti inspiracija i za filmski scenario.
Taman kada je pomislila da je zvanično postala najljepša žena Jugoslavije i pobijedila na izboru, mislila je da cijeli svijet pripada njoj, a onda su joj brutalno odsječena krila…- Osjećao sam se ratnikom gotovo od rođenja, pogotovo otkako su mi se roditelji rastali, od svoje treće godine do sada, pa do svoje pedesete. Bio je to kao stalni rat, za sve sam se morao boriti i ništa nije bilo lako. Kao dijete sam sanjala da ću postati stjuardesa ili šetati pistom i postati svjetski poznata ličnost.
Od rođenja sam imala osjećaj da sam predodređena za nešto veliko – ispričala je Tajana koja je kao svaka djevojčica sanjala što će biti kad poraste, a bila je poznata po ljepoti jer se izdvajala iz mase i postigla. velike stvari. Koraci do velikog uspjeha.Sa 16 godina postala je model i dobila milijunski ugovor od poznatog talijanskog brenda koji joj je osigurao suradnju i slavu, no život je za nju imao druge planove.
– Bio je to ogroman šok, ali prekrasan. Nisam ni znao što se događa, stavili su mi traku i svi su se okupili oko mene. Nakon toga sam trebao predstavljati Jugoslaviju. Dobio sam ponudu od najpoznatijeg brenda u Italiji i ugovor od milijun dolara… Dobio sam stipendiju za petogodišnje školovanje i svatko je mogao ići sa mnom jer sam bio maloljetan. Sjećam se da mi je brat pokazao broj, ali sam se zapitao. Rekao sam: “Moram razmisliti o tome.” Mislim da sam u tom trenutku jako pogriješila – otkrila je. Nije ni znala da će joj poznanik priuštiti noćnu moru koja će ostaviti neizbrisiv trag u njenoj duši – upoznali smo se na svadbi, moja majka je bila sa mnom, njegova obitelj je bila sa mnom i nježan sam.
- . Kasnije sam ga upoznala na izboru za Miss ljepote na kojem sam pobijedila. Bio sam iznenađen i pitao sam ih zašto su došli, ali sam im zahvalio na podršci. Mojoj je baki 10. kolovoza došao neki čovjek i zamolio me da me odvede do njegovih prijatelja koji su mi htjeli nešto pokloniti. Htio se pohvaliti i kako je upoznao najljepšu djevojku koja je predstavljala Jugoslaviju. Baka je nevoljko pristala i rekla da će me vratiti prije mraka. Nisam očekivala da će se dogoditi nešto loše – započela je Tatiana svoju prvu veliku ispovijest za “Kuriel”.
U početku se činilo da će sve biti kako je mladić rekao da će biti.Tako je sve počelo. Bili smo s tim prijateljima i dobio sam darove, ali kako je noć odmicala, htio sam ići kući. Međutim, zamolio me da dođem do njega i htjeli su me vidjeti nakratko. Odveo me u jednu kuću pored groblja. Unutra je sve luksuzno. Pričali smo i na njihovo inzistiranje natočio sam sok i još jednu čašu, a kad je došlo vrijeme da me odvezu rekli su mi da nema goriva i da je bolje da nešto popijem pa će me sutra odvesti na stanicu. Samo su baku obavijestili i poklopili.
Dali su mi prozirnu spavaćicu i došao je malo iza ponoći, prije jutra, pijan…Odmah sam sjela na krevet i rekla: “Nemoj me ozlijediti”…. ..rekao mi je kako je lijepo grliti se i ljubiti i opustiti se i ne željeti ništa. Trčala sam po sobi, a on me jurio po sobi kao srnu, zgrabio me i bacio na krevet. Tada sam na odvratan način izgubila nevinost – rekla je s uzdahom poznata dama.
Uslijedila su tri mjeseca strašne torture u kojoj je sudjelovala cijela čovjekova obitelj.- Jednom sam rekla: “Ne pripadam ovdje, tata će vikati na mene, on je jako strog, imam prijatelje, imam nasilnike, moram ići u školu. Što hoćeš od mene?” meni Reci: “Dijete”. Bili su spremni na sve, samo da imaju dijete, rekli su mi da im ne trebam, sve će biti iscenirano, a ako treba i vjenčat ćemo se, samo da imamo dijete… – rekla je i dodala:- Živi u Njemačkoj sa ženom koju voli, ali ne može imati djece. Nosio je čak i ogrlicu s njezinim inicijalom “N”. Bio sam šokiran što je stalno govorila da im treba dijete. Kad se beba rodi, mogu raditi što hoću i od sada ću biti potpuno nebitna – kaže Tanja.
- Prisjećajući se užasa koje je proživjela, opisala je kako je u jednom trenutku dobila nadljudsku snagu, što joj je omogućilo bijeg.- U tome mi je malo pomogao jedan njihov rođak. U jednom trenutku više nisam mogla izdržati i kad je ušla njegova mama, gađala sam je stolićem. Pala je i istrčao sam van. Kad sam se krvava i prljava pojavila na bakinim vratima, samo sam plakala i govorila: Bako, pomozi mi – rekla je Tanja.
Nakon što pobjegne od zlostavljača, nađe se u drugom stanju, no trudnoća se brzo zakomplicira.- Krvarim iznutra. Prošla sam treći mjesec i plod je puknuo, krvarila sam i doktor je rekao da se hitno moraju poduzeti mjere da ne umre. Izgubila sam i bebu… Nikada ne bih uspjela zadržati trudnoću, čak i da sam imala priliku – ispričala je sa suzama u očima:- Nakon što su se tata i mama razveli, tukli su se, naganjali noževima, a onda se to dogodilo i meni, pa sam rekla sebi: “Nikad se neću udati”, ali nisam.
Otac je nije razumio i prekinuli su sve kontakte, a pokojni brat, koji je umro u 30. godini, uz majku i baku bio joj je sve u životu i uvijek ga je podržavao – ja nikad nemam šanse. Kad sam ocu pričao što se stvarno dogodilo, uvijek sam to držao u tajnosti. Tata mi nije vjerovao. Mislio je da sam dobrovoljno otišla i da se želim ženiti. Kad sam došla na razgovor s ocem, rekao mi je: “Neću razgovarati, ovako su te dali u ruke” i tada je sav naš kontakt bio. odsječeno – otkrila je Tatjana i dodala:
– On me stvarno mrzi i kad mu želim sve reći, on to ne želi. Rekao je da sam se udala, znaš, postoji osoba koja ti je najvažnija, koja te gura. Pa nisam ja kriv za ovo što mi se dogodilo, da ti kažem pa onda sudi. Da sam se htio ženiti, ne bih bježao… Dobro, čekaj, ako me izostaviš s očiju, ako ne poštuješ moju borbu, bok, misli što hoćeš čovječe. Znam kroz što sam sve prošao, koliko sam muke prošao…
- Tko ne poštuje tebe, prije svega, ne poštuje sebe. Rekao sam tada i mnogo puta kroz život, idemo dalje, gotovo je. Šta god da je bilo, bitno je da sam još živ, neka me odbije… – Rekla je da ovoj lijepoj ženi život još nosi izazove. zaustavila, vidi se po činjenicama s kojima se suočila. Vrlo opasan i razoran zdravstveni problem – rak.
Bio sam mlad, zdrav čovjek kada se bolest iznenada pojavila i zauvijek promijenila moj život i sudbinu. Rak nije bio jedina stvar koja me pogodila kad sam bila mlada. Za to vrijeme hodala sam s dečkom kojeg sam jako voljela. Bila je to predbračna veza i htjeli smo i dijete. Moj tadašnji dečko bio je iz bogate obitelji. Imao je sunčalište u svojoj kući i ja sam išla u sunčalište svaki dan bez pauze. Imam fleke po leđima, ali nije me briga. Ponekad osjećam da me tijelo peče, nekakvi trnci…
Legnem zdrava, a sutradan se probudim s mučninom. Dva mjeseca liječnici nisu mogli utvrditi u čemu je moj problem, osim što mi se noga odjednom upalila i stavili su mi gips. Znam što me čeka. Moj tadašnji dečko, za kojeg sam mislila da će mi biti muž, ostavio me u bolničkom krevetu. Bio je to vrlo bolan udarac.Tada je smogla snage i donijela odluku koja joj je iz temelja promijenila život.
– Osoba koja nije vjerovala u moju borbu rekla je: “Nemam se čega bojati, umrijet ćeš od raka…”. Tada sam otišla doktoru sa štakama i imala sam samo 29 kilograma, ušla sam u kliniku i rekla doktoru: Znam da si najbolji, vjerujem u tebe, želim živjeti, odsjeci mi noge odmah” – ispričala je Tanja i otkrila da joj se nešto slično dogodilo nekoliko godina kasnije kada se borila s rakom dojke:
– Pitao sam liječnika što je najpametnije. Rekao je da trebamo spasiti glave. Jedna dojka je imala metastaze, druga je bila benigna. Izvađeno mi je svih 16 limfnih čvorova ispod ruke i uklonjena dojka. Onda sam rekao doktoru: “Reži, reži sve što treba rezati”. Oči su mu bile pune suza i nije znao što ga je snašlo, čovjek nije ni primijetio da nemam noge. Rekla je da mi je jako važno da sam živa.
O njezinoj životnoj priči mogao bi se snimiti film, a najveća joj je želja da o svemu što je proživjela napiše knjigu.- Želim to ostaviti mlađima kao primjer koliko se ljudskom borbom može učiniti. Sve loše treba izbaciti iz života. Ako ne cijenite i ne volite sebe, nitko neće. U trenutku kad sam se odlučila boriti, rekla sam Docteru: “Ne želim biti označena na groblju, ali želim da me polivaju vodom dok hodam. Ovo je najveći neuspjeh za njih i za moj ponos i nagradu!” Uvijek sam htjela živjeti – zaključila je.
