– Dom za vješanje je može se reći pravo malo remek djelo kojeg je napravio i osmilio Emir Kusturica. Međutim, skoro svi glumci iz ovoga filma su preminuli, što od bolesti, što od razno raznih opojnih sredstava. Slijedi i priča o tome…
Pružajući izvanrednu priliku neiskusnim pojedincima, koje je rado nazivao “nebrušenim dijamantima”, Emir Kusturica svjedočio je njihovim izvanrednim glumačkim nastupima na ekranu unatoč nedostatku glumačkog iskustva. Nažalost, značajan broj tih pojedinaca doživio je tragične sudbine, bilo svojom voljom, bilo zbog nedostatka alternative. Unutar filmova Emira Kusturice tri su filmske legende koje su se u početku proslavile, ali su na kraju doživjele tragičan pad. Posebno se ističe ime Davora Dujmovića. U 29. godini života svijet se 31. svibnja 1999. godine oprostio od iznimnog glumačkog talenta Davora Dujmovića. Unatoč tome što je postao zvijezda u nevjerojatno mladoj dobi od 18 godina, njegova je slava bila kratkog vijeka jer je brzo nestao u zaboravu.
Davor je stekao široko priznanje portretom Perhana u hvaljenom Kusturičinom filmu “Dom za vešanje”. Potječe iz skromnog sarajevskog podrijetla, izrazio je svoje težnje da postane pijanist. Unatoč našim siromašnim okolnostima i nedostatku osobnog pristupa glazbenim instrumentima, moja domišljata majka uspjela se povezati sa školskom spremačicom koja mi je ljubazno dopustila da tijekom večeri vježbam u nezaključanoj učionici. Nakon završene škole često bi odlazio na pijacu Markale kod oca. Jednog dana, dok je u obližnjem restoranu odmarao na osvježavajućem soku, neočekivano mu se susreo put s Emirom Kusturicom i njegovim pomoćnikom Ćirom Mandićem. Zaintrigirani njegovom nazočnošću, uputili su mu poziv na audiciju za ulogu u filmu “Otac na službenom putu”.
Sudbina je htjela da se njegova izvedba tijekom probnog snimanja pokazala besprijekornom, što ga je učinilo idealnim za tu ulogu. Nakon što je dobio Zlatnu palmu na filmskom festivalu u Cannesu za svoj rad na filmu “Otac na poslovnom putu”, odlučio se za upis na cijenjenu filmsku akademiju. Međutim, njegov početni pokušaj pokazao se neuspješnim, a kasnije više nije poduzimao nikakve napore u tom smjeru. Jednom prilikom je priznao: “U šali bih izjavio da ću pohađati akademiju pod uvjetom da preuzmem ulogu instruktora.
No, ne vjerujem da je to bilo potrebno jer mi je želja bila nastaviti glumiti sve dok se nisam umorio, dok se publika nije umorila od moje prisutnosti. Zapravo, moja prvotna namjera nikada nije bila glumačka karijera. U Kusturičinu filmu “Dom za vješanje” glavnu je ulogu preuzeo s 18 godina. Možda mi je bilo suđeno da dobijem glavnu ulogu u filmu “Otac na službenom putu”, kao Perhane, cijenjeni simbol romske kulture, a predviđa se da će ovo naslijeđe trajati sljedeća dva stoljeća. Uspoređujući ga s hvaljenim glumcem Dustinom Hoffmanom i hvaljen kao potencijalna globalna senzacija, činilo se da je njegovo putovanje predodređeno za uspjeh, sve dok neočekivani obrat nije promijenio tijek njegove priče. Tijekom ranih 1990-ih, Davor je razvio ovisnost o heroinu, više puta se pokušavao liječiti, ali su svi bili neuspješni.
Čak ni za svog najomraženijeg neprijatelja, ne mogu zamisliti da im priredim užase koji prate heroin. U početku, to može biti samo iskra znatiželje u dubini nečijeg bića, ali nažalost, ta se znatiželja brzo pretvara u visoku cijenu plaćenu za lance ovisnosti. Bio je u Sarajevu kada je izbio rat, a kasnije je otputovao u Beograd. Za to vrijeme uspio je snimiti još nekoliko filmova, a najpoznatiji je “Underground”.
Po završetku rata preselio se u Banjaluku, a zatim u Sloveniju, u društvu svoje djevojke. Tijekom tog razdoblja borio se s intenzivnom depresijom i ovisnošću o alkoholu. Često bi izrazio želju da svijet pronađe mir, ali nije imao strpljenja čekati. Tragično, 31. svibnja 1999. oduzeo si je život vješanjem. Ljubica Adžović je ime osobe. Kusturica je u talentiranoj Romkinji Ljubici Adžović prepoznao veliki glumački potencijal. Debitirajući u filmu Emira Kusturice, Dom za vešanje, Ljubica Adžović utjelovila je lik babe Khadije.
- Ova ju je uloga katapultirala u središte pozornosti, a imala je priliku pratiti filmsku ekipu na prestižnom filmskom festivalu u Cannesu. Za film Crna mačka, bijeli mačor Kusturica je još jednom iskoristila svoj talent, povjerivši joj ulogu babe Sujke, lik koji je tumačila s velikim umijećem i znalaštvom. Unatoč tome što su joj se ukazivale prilike za uloge u Njemačkoj, ona ih je odbila kako bi surađivala isključivo s Kusturicom. Rođena u Skoplju, Ljubica Adžović je značajan dio života živjela u Baru. No, kako se bližio kraj putovanja, produžila je boravak i u Francuskoj i u Švedskoj. Naime, ostvarila je ulogu majke ukupno devetero djece. Unatoč afinitetu prema naturizmu, Ljubica se proslavila svojim zadivljujućim nastupima u filmovima Emira Kusturice.
Sam ju je Kusturica usporedio s dragocjenim nebrušenim dijamantom, hvaleći njezin izniman prirodni talent. 2001. godine, po odlasku iz Crne Gore, potražila je utočište u Francuskoj tražeći politički azil, navodeći kao razlog strah od mafije. No, nedugo nakon povratka u Crnu Goru 2006. godine, nakon kraće bolesti preminula je u 82. godini života. U ljupkom gradiću Zaogradu, nedaleko od Sutomora, poznati redatelj naletio je na Ljubicu, skrivenu u romskoj kući. Očaran njezinim urođenim talentom i magnetskim šarmom, napravio je hrabar izbor da je prikaže na filmskom platnu.
Kusturica je bio taj koji je Ljubicu Adžović pogurao u sferu kinematografije, što joj je bila neizmjerno zahvalna. Ljubičin istinski talent bio je toliko izvanredan da su je naširoko smatrali vjerodostojnim stručnjakom u svom području. Kao priznanje za njezinu iznimnu izvedbu, nagrađena je priznanjem na renomiranom filmskom festivalu u Cannesu 1992. godine. Iznenađujućim spletom događaja, Ljubica Adžović, unatoč velikom uspjehu u filmskoj industriji, donijela je odluku o ponovnom povezivanju sa svojim porijeklom.
Izabrala je da se vrati nekadašnjem zanimanju proricanja sudbine na obalama Sutomora. Ovaj neočekivani izbor potaknuo je brojne glasine i priče oko njezina života. S leglom od devetero potomaka, nikada nije mogla utvrditi točan broj svojih potomaka, uključujući unuke i praunuke. Radoznali umovi dovodili su u pitanje njezinu fiksaciju na karte, na što je ona odgovorila da je to njen način da osigura prehranu za cijelo svoje potomstvo.
