– Krompir je definitivno najprodavanija namirnica na ovim prostorima., Jako je hranjiva, dosta osoba je koristi kao glavno jelo, a može se koristiti i u varivu, kao i pomfrit, te restani ili u bilo kojoj drugoj varijanti. Definitivno je najbolji onaj kojeg sami uzgojite.
Ova godišnja pojava predstavlja značajnu prijetnju, koja može uništiti cijele plantaže. Unutar ovog okruženja, ima potencijal proći kroz više generacija, u rasponu od jedne do tri. U normalnim okolnostima, krumpirova zlatica prolazi kroz dva reproduktivna ciklusa godišnje, obično do nadmorske visine od 600 m. No, u optimalnim uvjetima može se pojaviti i treća generacija. Ženka krumpirove zlatice pokazuje impresivnu plodnost, sa sposobnošću polaganja čak 2000 jaja. Kako navode iz Agrokluba, jaja krumpirove zlatice polažu se u grozdovima na donjoj strani lišća i narančaste su boje. Ova štetočina ima ograničen broj prirodnih grabežljivaca, uključujući ježeve, krtice i fazane, koji je smatraju izvorom hrane.
Jaja žutog repa konzumiraju grabežljive stjenice, a gljiva Bauveria bassiana pokazala se učinkovitim oružjem protiv ove nametnice. Za suzbijanje zaraze krumpirovom zlaticom koriste se pripravci koji sadrže spore gljivica. Suzbijanje krumpirove plamenjače moguće je postići različitim pristupima, a s iskorjenjivanjem ovih štetnika ključno je započeti tijekom proljetne sezone. Vrlo je preporučljivo pridržavati se prakse rotacije usjeva, što podrazumijeva suzdržavanje od uzgoja krumpira na istom mjestu u trajanju od 4-5 godina. Miris raspadajućih lukovica crvenog luka jako je odvratan slatkom krumpiru. Kako biste odvratili zlatne ribice, preporuča se staviti malu lukovicu u blizinu biljke slatkog krumpira, uzrokujući da ona uvene i ispusti svoje mirisne pare.
Druge biljne vrste, kao što su hren, kamilica i grah, posjeduju mirise koji učinkovito odbijaju žutoglavce. Miris bora, osobito četinjača, vrlo im je nepodnošljiv. Da biste spriječili njihovu prisutnost, možete raspršiti nasjeckanu borovu koru među biljkama ili napraviti otopinu pomoću borovih iglica. Još jedna učinkovita metoda je korištenje malča od koprive na biljkama krumpira. Sjajne dlake ove biljke djeluju kao barijera, sprječavajući zlatne mušice da se zabuše u tlo tijekom najveće dnevne vrućine. Borba protiv insekata također može imati koristi od otopine dobivene od zlatne ribice.
Da bi se napravio ovaj lijek, potrebno je skupiti zrele insekte i staviti ih u posudu od 1 litre. Nakon toga uronite zlatna jaja u posudu od 20 litara vode i zatvorite je. Insekti će nestati, u početku plutajući prije nego što se spuste u dubinu. Ovaj proces obično traje tjedan dana. Nakon završetka, otopina je pripremljena za primjenu; međutim, ključno ga je razrijediti vodom zbog njegove jake koncentracije, javlja Radio Sarajevo. Nerazrijeđenim pripravkom može se opržiti lišće krumpira. Da bi se to izbjeglo, pripravak treba razrijediti na određeni način.
Prvo razrjeđivanje treba napraviti u omjeru 1:1, nakon čega slijedi drugo razrjeđivanje u omjeru 1:2 i treće razrjeđivanje u omjeru 1:3. Ključno je promatrati reakciju jedne biljke krumpira na pripravak, jer različite sorte krumpira imaju različite reakcije. To omogućuje potrebne prilagodbe kako bi se postigla odgovarajuća koncentracija. Krumpir je jedinstveno povrće, svestrano u svojoj mogućnosti da se u njemu uživa kuhano, pečeno ili prženo. Ova skromna hrana zauzima značajno mjesto u analima ljudske povijesti, služeći kao spasitelj u vrijeme ratom izazvane gladi i uspijevajući u regijama s negostoljubivom klimom. Izvorno su ga uzgajali drevni peruanski Indijanci prije više od 4000 godina, lakoća uzgoja i pristupačnost krumpira zaslužili su mu pravo mjesto među ekološki prihvatljivim opcijama za prehranu.
Ova zeljasta biljka, koja je u naše krajeve stigla tijekom 18. stoljeća, ima svojstvo da uspijeva iu krajevima s nepovoljnom klimom. Može se pohvaliti višim sadržajem kalija od banana, većom količinom iskoristivog željeza u usporedbi s drugim povrćem i manje kalorija od uobičajeno konzumiranih namirnica poput kruha, tjestenine i riže. Važno je napomenuti da je, osim gomolja, svaki dio krumpira otrovan. Nekuhani gomolj sastoji se od približno 75% vode, 18,2% škroba, 2% proteina, 1,5% šećera, 1% celuloze, 0,1% masti i 0,2% kiseline. Za postizanje optimalnog rasta preporuča se uzgoj biljke na rahlim i visoko propusnim tlima, posebno pjeskovito humusno i pjeskovito ilovasto.
Idealan sastav tla trebao bi imati mrvičastu teksturu i održavati pH vrijednost u rasponu od 5,4 do 6,5. Neophodno je temeljito pripremiti tlo tako što ćete prednji travnjak preorati na dubinu od 15 do 20 cm ili krajem ljeta ili početkom jeseni. Dodavanje dušika, fosfora i kalija treba prilagoditi u skladu s željenim prinosom i kvalitetom. Tijekom svog rasta, biljci krumpira su potrebna specifična gnojiva i mineralni elementi, svaki sa svojim različitim zahtjevima. Naime, krumpir ima posebno visoku potražnju za kalijem, čineći ih značajnim potrošačima ovog bitnog elementa. Za svaka četiri kilograma ubranog krumpira, tlo je osiromašeno za 20 g dušika, 45 g kalija, 10 g fosfora, kao i tragovima bakra, bora i mangana.
- Za najbolje rezultate preporuča se sadnja u razdoblju od sredine ožujka do kraja travnja, kada se idealna temperatura kreće između 6 i 8°C. Međutim, za rast gomolja potrebna je nešto toplija klima, s temperaturom od 17 do 20°C. Proces sadnje uključuje pažljivo pozicioniranje proklijalih gomolja koji su dobrog zdravlja i bez ikakvih oštećenja u redove ili utore. Kako bi se osigurao optimalan rast i kvalitetna žetva, važno je izrezati gomolje na dijelove s 2-3 prstena. Te dijelove zatim treba posaditi u redove, s razmakom od otprilike 20 cm između svake biljke. Osim toga, razmak između redova trebao bi biti oko 30 cm. Adekvatna opskrba vodom ključna je za uspješan uzgoj i obilan prinos, budući da nedovoljno navodnjavanje može rezultirati smanjenom produktivnošću.
