BONUS TEKST
Snaga žene – priča Ane Bekute

E, draga moja, kad ti život zada udarac, ne bira ni vreme ni mesto, ne pita koliko ti je godina, ni kakve su ti želje skrivene u srcu. Tako je i Ana Bekuta, tada još uvek mlada Nada Polić, osjetila gorčinu života u najosetljivijem trenutku – baš onda kad je saznala da pod srcem nosi novo biće. Umesto ruke podrške, dočekala su je tuđa ćutanja, osude i vrata koja su se jedno po jedno zatvarala.

Porodica, uplašena sramotom, nije htela ni da čuje – mladoljetna devojka i trudnoća nisu se uklapali u tadašnje norme. Odluka je pala brzo, hladno – dete će ići u dom. Nije bilo ni para, ni razumevanja, ni nade. A Nada, sa suzama koje su se slivale niz obraze, donela je na svet sina – i dala ga drugima. Taj trenutak, kažu oni koji su je poznavali, slomio bi svakoga. Ali ne i nju.

Jer njena priča tada tek počinje.

Majka – uprkos svemu

Iako joj je duša bila ranjena, srce slomljeno, jedno je znala: nikada neće odustati. Godinama je nosila tu prazninu, ali i plamen nade. Tragala je, tiho, uporno – da pronađe sina, da mu kaže da ga nikada nije prestala voleti. I uspela je. Kad su se napokon sreli, ona više nije bila Nada iz Banji, već Ana Bekuta – žena s glasom koji razdvaja dušu, ali i majka koja je konačno zagrila svoje dete.

Rođena 6. septembra 1959. u selu Banji kod Priboja, odrasla je u skromnoj porodici. Otac poljoprivrednik, majka kuvarica – želeli su joj školu, sigurnost, “normalan” život. A ona je izabrala pesmu. I pesma je izabrala nju.

Put slave – uz pesmu i tugu

Muzika joj je postala utočište, lek i snaga. U karijeri dugoj više od četiri decenije, izdala je 18 albuma i ostavila trag u narodnoj muzici koji ni vreme ne briše. Ljudi su je zavoleli zbog autentičnosti – jer ona ne peva, ona oseća. Svaka njena pesma ima priču, baš kao i ona sama.

Kao član žirija “Zvezda Granda” od 2014. godine, nije bila samo strogi sudija – bila je mentorka, prijatelj, figura majke onima koji tek započinju. Učila ih je da se ne peva iz grla, već iz duše, i da dostojanstvo nema cenu.

Tajna mladosti – rana koja nikada ne zaraste

Sa samo 17 godina ostala je trudna. Ime oca deteta nikada nije otkrila. Ta veza se ugasila čim je istina izgovorena. Ostala je sama – da nosi krivicu koju nije zaslužila i da se bori kako zna i ume. Dok su njene vršnjakinje razmišljale o školskim žurkama, ona je učila kako se preživljava.

Ipak, vreme joj je dalo ono što život nije – drugu šansu. Danas, Ana Bekuta je primer kako rana ne mora da znači kraj, već početak. Primer da je moguće pasti – ali i ustati, jači. I najvažnije – da majka nije ona koja samo rodi, već ona koja voli, čeka i grli – i kad svi drugi okrenu leđa.

Preporučeno