Gubitak Dejana Matića, poznatog i voljenog glumca, duboko je pogodio umjetničku scenu Balkana. Njegov odlazak u 61. godini nakon duže borbe s teškom bolešću ostavio je neizbrisiv trag tuge među kolegama, publikom i svima koji su pratili njegov rad. Bio je više od umjetnika – bio je čovjek koji je svojim talentom, harizmom i unutrašnjom snagom dotakao mnoge živote.
Rođen 24. februara 1963. u Beogradu, još u mladosti je pokazivao snažnu povezanost s umjetnošću. Taj unutrašnji poziv odveo ga je na Fakultet dramskih umetnosti, gdje je stekao formalno obrazovanje i razvijao se pod vodstvom priznatog profesora Milenka Maričića. Već tada se izdvajao među kolegama – po svom senzibilitetu, osjećaju za scenu i posvećenosti svakom detalju u pripremi uloge. Njegovi profesori su u njemu prepoznali potencijal za velike stvari.
- Prve ozbiljne profesionalne korake načinio je u Ateljeu 212, gdje je briljirao u raznim pozorišnim komadima. Ubrzo nakon toga, kao stalni član Malog pozorišta Duško Radović, Matić je potvrdio svoju glumačku zrelost i svestranost. Od 1993. do 1997. bio je jedan od najistaknutijih članova ansambla, čiji su nastupi uvijek privlačili pažnju publike. Njegova sposobnost da izrazi složene emocije i psihološke nijanse činila ga je izuzetnim interpretatorom, bilo da se radilo o dramama ili komedijama.
Uloga u televizijskim serijama kao što su „Otvorena vrata“ i „Moj rođak sa sela“ učinile su ga prepoznatljivim širom Srbije. Njegov način glume – diskretan, ali duboko emotivan – ostavljao je snažan utisak. Bio je glumac koji nije igrao likove, već ih je živio. Njegov pogled, ton glasa, stav tijela – sve je bilo u funkciji istine na sceni.
Matić je bio poznat i po tome što nije pristajao na umjetnički komfor. Želio je stalno da se razvija i istražuje nova izražajna sredstva. Tako je 1991. godine, zajedno s kolegama Draganom Jovanovićem i Radetom Markovićem, osnovao pozorišnu trupu T. Kuguar. Ta trupa je postala poznata po nekonvencionalnim predstavama koje su izazivale publiku da razmišlja, preispituje i osjeća. Trupa je predstavljala otpor klišeima i dokaz da pozorište može biti i glas društvene promjene.
Njegova ljubav prema umjetnosti nije se zaustavila na glumi. Godine 1996. osnovao je rock bend VIS The Kuguars, kroz koji je spojio glumu i muziku. Njegova umjetnička energija bila je zarazna, a koncerti su često izgledali kao performansi – sa snažnim porukama i emotivnom dubinom. Publika je prepoznala njegovu iskrenost i otvorenost, dok su tekstovi koje je pisao često nosili snažnu poruku i intimnu refleksiju.
- Pored pozorišta i muzike, imao je još jednu veliku ljubav – prirodu. Posebno ga je privlačio svijet ispod površine vode. Od 1997. godine posvetio se ronjenju, što je vremenom preraslo u strastvenu potrebu za istraživanjem i unutrašnjim mirom. Dobio je instruktorsku licencu, učlanio se u međunarodne ronilačke organizacije i počeo se baviti podvodnom fotografijom. Njegove fotografije bile su istovremeno dokumentarne i umjetničke – izražavale su ne samo ono što vidi, već i ono što osjeća. Kroz njih je komunicirao s tišinom okeana, ali i sa sobom.
Smrt Dejana Matića nije samo kraj jedne plodne karijere, već i gubitak kulturne energije koju je širio gdje god se pojavio. Njegova sposobnost da umjetnost doživi kao misiju, a ne kao profesiju, činila ga je autentičnim i voljenim. Njegovi prijatelji, saradnici i brojna publika ističu da je bio čovjek koji je uvijek davao sebe bez zadrške – bilo da se radi o ulozi, pjesmi, razgovoru ili podvodnom snimku.
U njegovu čast, brojna pozorišta planiraju organizaciju retrospektivnih predstava i izložbi njegovih radova. Ove inicijative ne služe samo sjećanju, već i prenošenju inspiracije na buduće generacije umjetnika. Jer ono što ostaje iza velikog čovjeka nisu samo djela, već i duh koji je utkano u njih.
Dejan Matić ostaje zapamćen kao simbol umjetničke iskrenosti, dubine i hrabrosti. Njegov život bio je posvećen stvaranju, izražavanju i dijeljenju ljepote u svim njenim oblicima. I zato, iako ga više nema među nama, njegova prisutnost će se osjećati još dugo – u riječima, notama, slikama i sjećanjima svih koji su ga imali čast upoznati ili doživjeti kroz njegov rad.
