Bora Drljača preminuo je 11. listopada 2020. godine i sahranjen na novobežanskom groblju uz svoju voljenu Vericu, kojoj je ljubav ispovijedao do posljednjeg dana. Do posljednjih trenutaka izražavao je želju da bude pokopan kraj Verice, iako nikada nije shvatio razloge njezine tragične odluke da si oduzme život.
Unatoč godinama koje su prošle nakon tragične smrti njegove supruge Verice, koja je beživotna pronađena u blizini hotela Jugoslavija, proslavljeni srpski pjevač Bora Drljača ostao je nesvjestan razloga za odluku da si oduzme život. Način na koji je uspio podnijeti ogromnu tugu koja ga je obuzela ostao je enigma tijekom čitavog njegova postojanja. Sjećanje na pronalazak njenog oproštajnog pisma, sa samo dvije kratke rečenice, u njihovoj rezidenciji, Boru je neprestano proganjalo.
Veričina patnja me i dalje prati, čak i nakon toliko vremena. Prije tog incidenta pokušala je ubiti vlastiti život popivši veću količinu tableta. Otkrio sam je bez svijesti na podu kod kuće i brzo je odvezao na VMAs radi hitne medicinske pomoći. S ponosom mogu reći da sam odigrao ključnu ulogu u spašavanju njenog života. Još uvijek mi izmiču razlozi njezinih postupaka. Vjerujte mi kad kažem da njoj ništa nije nedostajalo u usporedbi sa mnom; imala je sve što joj je trebalo. Bila je to unaprijed smišljena odluka s njezine strane, a ja je, nažalost, nisam mogao spriječiti, koliko god sam želio.
Otkrivanje oproštajnog pisma njegove supruge bilo je potresno iskustvo za pjevača. Bio je još jedan slučaj kada je ostala sama kod kuće, bez djece i mene. Kad sam ušao u stan, slučajno sam naišao na oproštajno pismo. Jedini fragment kojeg se mogu sjetiti je rečenica: “Iscrpljen sam, ispričavam se. Molim vas, pobrinite se za našu djecu.” Bez oklijevanja sam odmah kontaktirao vlasti i dao se u potragu za njom. Ubrzo nakon toga, policija je pronašla njeno beživotno tijelo u parku pored hotela “Jugoslavija”, gdje je često odlazila radi vježbanja.
Nakon toga, liječnik je pjevaču prenio svečanu poruku da će svaki pokušaj samouništenja rezultirati neopozivim gubitkom spasa.
Tih dana nisam se niti potrudio pročitati policijski izvještaj. Jednostavno mi nije bilo na kraj pameti. Istina, ili nedostatak istine, je da ona niti ne postoji! Bilo da si je oduzela život vatrenim oružjem, otrovala se, ugušila, objesila, sve je isto zlo! Čak i sada, još uvijek sam u neznanju o tome što se uistinu dogodilo. Cijelo ovo iskušenje duboko je utjecalo i na djecu i na mene. Bilo je nešto zlokobno u njoj. Moram priznati da sam napravio bezbroj grešaka. Išao bih na turneje dok bi ona ostajala sama. To mi je ipak profesija i morao sam dva-tri mjeseca provesti u Americi. Ne mogu se smatrati isključivo odgovornim jer je to moj posao. Vrijedno sam radio i zarađivao za život, kako je tada objasnio Drljača.
