– U nastavku našeg današnjega članka, malo ćemo da govorimo o domaćoj estradnoj sceni, i da se malo podsjetimo na neke pjevače na koje je pao sloj prašine. Sljedeća ličnost je imala sjajnu karijeru, ali je naglo preminuo, a način na koji je umro je pomalo i bizaran..
Dobrivoje Topalović proslavio se kao pjevač narodne glazbe; rođen je 21. rujna 1944. u Maloj Gospojini, selu Nedaleko Čačka zvanom Preljina, gdje je kasnije proveo svoje posljednje dane. Pjevačica je 2020. preminula nakon godinu dana borbe s rakom. Kolege su se od njega oprostile uz iskrene počasti, ističući da je život proživio skromno i tiho, tako je i otišao. Po završetku srednje škole karijeru je započeo u poduzeću “Cer” gdje je radio nešto manje od dva mjeseca. Put ga je zatim odveo u Beograd, gdje je upisao višu tehničku školu. Nažalost, nakon dvije godine nije uspio nastaviti s upisom, što je predstavljalo prepreku u postizanju njegovih profesionalnih ciljeva.
Dobrivojev put odudarao je od majčine iskrene želje da on postane inženjer. Njoj u čast kasnije je uspomeni na nju posvetio pjesmu Dobrice Erića pod naslovom “Mama me uz fenjer odgajala, sa suzom me dojila, željela je sina inženjera, a dobila je lutalicu…” . Pjevačku karijeru započeo je u Kulturno-umjetničkom društvu Čačak, gdje je duboko odjeknula pjesma u kojoj se izražava majčina ljubav i njezina nadanja da će joj sin nastaviti inženjersku karijeru. Povezao je pjesnikovo dirljivo oslikavanje patnje sa svojim vlastitim putovanjem, shvaćajući da je umjesto da slijedi inženjerski put, svoj pravi poziv otkrio u carstvu glazbe.
Kada je Luck sreo Dragana Aleksića, harmonikaša i skladatelja porijeklom iz obližnjeg sela Mrčajevaca, susreo se s nekim tko je već imao iskustva sa snimanjem diskosa. Dobrivoje je zatražio da orkestar odsvira jednu od Aleksićevih pjesama, čime je otvorio put partnerstvu koje će značajno utjecati na njegovu karijeru. Aleksić je primijetio i pozvao ga da se pridruži stolu, što je dovelo do stvaranja prvih snimaka za četiri singl ploče. Iako ove pjesme nisu odmah stekle prepoznatljivost, označile su početak uspješnog glazbenog putovanja koje će se s vremenom proširiti i izvan čačanskog okruga.
Godine 1986. u suradnji s Miroljubom Aranđelovićem Kemišem snimio je “Crno vino”, jednu od najljepših pjesama PGP RTB-a, koja se smatra antologijskom. Život na selu Na jednom mjestu često bi rekao da je “na selu moguće preživjeti u najtežim vremenima, au gradu brzo stiže glad”. Cijelo njegovo odrastanje bilo je povezano s tim uvjerenjem, a često je tvrdio da su “pojedinci koji su cijeli život živjeli u urbanim sredinama u nepovoljnijem položaju u odnosu na one iz ruralnih sredina. “Posebno je to vidljivo danas usred velike gospodarske krize.
Dok je na selu moguće preživjeti iu najtežim vremenima, u gradu se brzo približava glad”, primijetio je za života. Dobrivoje Topalović je prije nekoliko godina spomenuo: “Živim sa suprugom i najviše vremena posvećujem unuku Radovanu. Kako postepeno gasim svoju pjevačku karijeru, klonim se koncerata i televizijskih nastupa. Cilj mi je opustiti se s obitelji koliko god mogu i brinem se za imanje, uključujući košenje trave…
Pjevač Miroslav Ilić održavao je vezu s Dobrivojem do kraja njegovog života. Miroslav izjavljuje: “Zajedno smo doživjeli bezbroj događaja. Dijelili smo značajan dio naših života tijekom najljepšeg razdoblja naših karijera. Ipak, prošlo je dosta vremena od našeg posljednjeg susreta. To nije samo zbog njegova bolest; Dobrivoje je također odlučio povući se iz svega kako mu se život bliži kraju.
