Pevač Amir Rešić, poznat kao Nino, vodio je buran život pun uspona i padova, koji su uticali na njegovu karijeru i privatni život. Njegov put ka slavi počeo je rano, kada je svojim jedinstvenim glasom i posebnim muzičkim stilom osvojio publiku širom bivše Jugoslavije.
Vremenom je postao jedno od najpoznatijih lica na estradi, a njegove pesme su postale evergrini balkanske narodne muzike, dirnuvši mnoga srca.Nino je postigao zapažene razine slave, no njegova je karijera bila prepuna brojnih izazova. Iako je doživio široku popularnost i priznanje, istodobno se borio s osobnim problemima, uključujući zdravstvene probleme kao i izazovne životne situacije. U određenom trenutku, Nino se našao na vrhuncu uspjeha – rasprodavao je koncerte, primao glazbene nagrade i stekao naklonost i vršnjaka i publike. Ipak, usprkos njegovim značajnim postignućima, njegov osobni život karakteriziraju poteškoće, teški izbori i tragična iskustva.
- Neočekivana Ninova smrt u 43. godini života, posljedica perforacije gušterače, bila je dubok šok za sve koji su ga poznavali. Preminuo je pod teškim okolnostima, posjedujući tek posljednjih 20 eura u džepu, što mu je dirljiv podsjetnik na neselektivnu prirodu sudbine koja ne pravi razliku između bogatstva i ozloglašenosti. Preživio je tri kćeri, koje čine njegovu najznačajniju ostavštinu, Nino je, unatoč burnim aspektima svog osobnog života, bio odan otac. Njegove kćeri danas čuvaju uspomenu na njega kao sastavni i neprocjenjivi dio svog postojanja.
Ninin buran romantični život često je plijenio pozornost novinskih stupaca. Njegove veze često su bile u fokusu javnosti, a posebno poznata afera s Jasnom Konjević, suprugom njegovog kolege Šerifa Konjevića. Ta je veza izazvala značajan medijski skandal i izazvala veliku pometnju u tom razdoblju. Unatoč opsežnim nagađanjima oko ovog ljubavnog trokuta, Nino je dosljedno bio prepoznat kao strastvena i neovisna osoba koja se drži vlastitih načela.
Nino je Slavicu susreo u Vrnjačkoj Banji, gdje je njihova ljubav procvjetala, što je dovelo do vjenčanja i ona mu je postala prva službena supruga. Zajedno su dočekali kćerkicu Sandru Rešić, koja je rođena samo dva dana prije Rešićevog odsluženja vojnog roka.
Iako sam donekle sazrio, moja se inteligencija nije značajno povećala. Slavica i ja smo nailazili na poteškoće koje su dovele do kratkog trajanja našeg braka i na kraju našeg rastanka. Naravno, mene se stalno doživljavalo kao krivca u tim stvarima. Žao mi je što sam izgubio kontakt s Amelom tijekom njihovog boravka u Njemačkoj. Međutim, nakon što sam od prijatelja saznao gdje se nalaze, odmah sam idućeg dana otišao da ih posjetim.
- Nino je u vezi s Jasnom Konjević dobio kćer Amelu. Amela se u javnosti držala povučeno i rijetko se pojavljuje u medijima. Trenutno je udana i prihvatila je drugo prezime; međutim, rado će je se sjećati jer je odala počast svom dragom djedu nazvavši svoje dijete po njemu. Ovaj čin odražava duboku ljubav i poštovanje prema njenom ocu.
Tvrdilo se da sam ja oteo Šerifovu ženu, unatoč tome što smo Jasna i ja započeli vezu nekoliko mjeseci nakon njihovog rastanka. U prvim godinama moje veze s Jasnom, rekao je da bi bio zadovoljan da me odvezu u prtljažniku. Šerif je angažirao dvije osobe da me eliminiraju, ponudivši za taj zadatak iznos od 20.000 eura. Kako se doznaje, u pokušaju da me ubiju nisu uspjeli, jer su mi se “likvidatori”, kako su sami sebe nazivali, povjerili da sam složan. Osim Amele, Nino je iz prethodnih veza imao još dvije kćeri, Tamaru i Sandru.
Njegova obitelj nastavlja poštovati uspomenu na ovog darovitog i strastvenog umjetnika koji je ostavio trajan utjecaj na područja glazbe i zabave. Nino će vječno trajati kroz svoje pjesme iu srcima svojih kćeri, osiguravajući da ostavština njegove glazbe, koja je osvojila brojne duše diljem regije, ostane živa.Sa Sarom je dobio kćer Tamaru; međutim, i ovaj je brak završio za manje od četiri godine, a kulminirao je razvodom 1999. godine.
“Moja zajednica sa Sarom je došla do kraja. Ne doživljavam to kao neuspjeh, niti sebi pripisujem krivnju. Iz tog braka imam kćerku Tamaru, najdražu koju volim na svijetu. ( …) Tačno je reći da ne podržavam instituciju braka. Ona je dijete iz mog prvog braka, činjenica koju niti poričem niti ću ikada poricati Brojne priče su kružile u vezi s mojim osobnim životom i brakovima, što je dovelo do manipulacije mojim životom i karijerom. Imao sam samo četrnaest godina i nisam se oženio njenom majkom.
Moj život je bio ispunjen uzbuđenjem, ali ne bježim od ničega (…) Ljudi su često primjećivali da bi moj osobni život mogao kočiti moju karijeru, što nije ni naivno ni beznačajno ljudi me cijene ne samo kao čovjeka ili figuru, već samo kroz objektiv moje glazbe.Cijenjena pjevačica Nela Bijanić imala je privilegiju surađivati s kultnim pjevačem Ninom Rešićem, ao njihovom dubokom prijateljstvu svjedoči i Nelino gostovanje na njegovim koncertima.
- “Bila sam na svadbi Nine Rešića i žao mi je što je završila na takav način. Osim toga, bila sam i kao gošća na njegovom koncertu. On je izuzetan vokal, prva muška zvijezda. Zbog brojnih obaveza pronašao je sa samo 20 eura koji su mu ostali da se vozi u zlatnoj kočiji se događa jednom u životu; , bitno je stvoriti nešto značajno za uzdržavanje; do šezdesete ili sedamdesete godine mora se posjedovati nešto značajno, pogotovo kad pjevanje više nije opcija”, rekla je Nela.
Amir Rešić Nino preminuo je 18. listopada 2007. godine u bolnici u Bijeljini, Republika Srpska. Uzrok njegove smrti bila je teška upala gušterače, koja je nažalost proizašla iz dugotrajne borbe s alkoholizmom. Sahranjen je u rodnoj Kozarskoj Dubici, gdje je i primio vječni smiraj.
Na mjesnom groblju Ninov ujak podigao je spomenik u znak počasti ovom darovitom pjevaču. Struktura ima mikrofon koji predstavlja cjelinu njegovog života i karijere posvećene glazbi. Njegovi vjerni obožavatelji nisu zaboravili svog voljenog izvođača; mnogi su na njegov grob postavili mramornu zvijezdu s njegovim imenom, uz knjigu u staklenoj vitrini koja na koricama sadrži duboko emotivnu poruku.
Glazbena industrija snosi trajne posljedice njegove prerane smrti, a njegove pjesme, uključujući “Hot Cherry Lips”, “Why Dad Lets You Alone” i brojne druge, i dalje odzvanjaju u srcima njegovih obožavatelja. Nino će ostati zauvijek upamćen ne samo kao pjevač koji je dao neprocjenjiv doprinos balkanskoj glazbenoj sceni unatoč brojnim izazovima, već i kao čovjek čija je životna priča bila obilježena intenzivnim strastima, izvanrednim uspjesima i dubokom tragedijom.
Priča se da ti dnevnici kriju brojne tajne koje su do danas ostale neotkrivene, a o tome je otvoreno pričao Ninov bivši menadžer i bliski čovjek od povjerenja Nermin Ademović.- Pedantno je dokumentirao svaki aspekt svog života u svom dnevniku koji krije značajne tajne. Namjeravao sam ga vratiti njegovoj kćeri Ameliji, koja živi u Americi; međutim, odbila ga je dohvatiti.
Nakon toga sam razmišljao o izdavanju CD-a s njegovim namjeravanim pjesmama, ali sam naposljetku odustao od te ideje zbog zabrinutosti da bi to dovelo do špekulacija o mojim motivima za profitiranje od njegove ostavštine. Postoje određeni detalji iz Nininog života koje posjedujem i koje nikada neću iznositi, kao i neke osobe koje su trenutno poznate, o kojima je Nino pričao neobične priče, kako je tada naveo Ademović.
Nino je 2007. godine većinu svog vremena posvetio Bijeljini, gdje je bio angažiran na produkciji svog novog albuma. Bliski suradnik po imenu Nebojša i ja bili smo ključna podrška Ninovoj karijeri; Ja sam prvenstveno obavljao voditeljske poslove, dok je Nebojša osiguravao prijevoz na nastupe i druge potrebne lokacije.
- Sjećam se da sam 18. listopada primio SMS poruku u kojoj je pisalo: “Brate, Nino danas nije dobro; konzultirali smo se s liječnikom koji je savjetovao da ostane u bolnici, ali Nino se protivi ovom prijedlogu. Molim te dođi večeras da budeš s njim kao što sam ja imati poslovne obveze.” Ranije te večeri sam s prijateljem Vedadom krenuo za Bijeljinu, pod dojmom da je Nino samo blago prehlađen i da situacija nije teška.
Nebojšu smo po dolasku zatekli kako žuri na posao, dok se Nino odmarao u svojoj sobi. Nebojša je tada tražio da Ninu otvorimo prozor jer je svakih pola sata imao jake napade i trebao mu je svjež zrak. Ademović je istaknuo da Nino, unatoč velikim bolovima i čestim napadima, nije želio potražiti liječničku pomoć. Oko 22 sata Ninovo se stanje znatno pogoršalo, zbog čega sam inzistirao da ga odvedemo liječniku, izjavljujući da se više neću obazirati na njegove prigovore; u tom trenutku on je trebao s nama na pregled.
Nino je teško hodao, a uz našu pomoć uspio je doći do automobila, odakle smo ga prevezli u bolnicu u Bjeljinu. Po dolasku, medicinsko osoblje nas je uputilo da ga odvezemo direktno na operaciju. Kako više nije mogao hodati, smjestili smo ga u invalidska kolica i požurili na odjel. Tamo nas je dočekala liječnica, koja je nakon oživljavanja ispitala da li je pacijent bolovao od alkoholizma. Razmijenili smo poglede, jer je ovo otkriće šokiralo nas koji smo mu bili najbliži. Moj jedini odgovor bio je obavijestiti liječnika da u prošlosti nije konzumirao alkohol sedam dana. Nakon toga odveden je u operacijsku salu, a mi smo ostali u čekaonici.
- Bila je iza ponoći, a unatoč proteku vremena, nismo dobili nikakve novosti, potpuno nesvjesni da najgore tek dolazi. Odjednom se pojavio liječnik i prenio vijest koje smo se bojali čuti: “Izgubili smo ga. Pokušali smo reanimaciju, ali nije reagirao.” Obavila nas je duboka tišina dok sam se borio da shvatim težinu onoga što sam upravo čuo.Sprovod je upriličen u Ninovoj rodnoj Bosanskoj Dubici.
Oko 2 do 3 sata u ranim jutarnjim satima našli smo se u njegovom stanu, obavijeni tišinom jer nitko od nas nije znao kako reagirati na neočekivani ishod. Odlučeno je da se dženaza obavi u subotu u rodnoj Bosanskoj Dubici. Nebojša je uzeo dio raspoloživih sredstava i izrazio namjeru kupiti vijenac i druge potrebne stvari, jer Nino inače nije nosio puno novca. Sljedećeg jutra javila nam se Dragana Mirković da će i ona nabaviti vijenac, a brojni pojedinci su nam se javili da se raspitaju o istinitosti vijesti. Podsjećam da su tog dana u Bjeljinu putovali i njegov brat Dejan i Sandra.
- U subotu rano s Ninom smo krenuli prema Bosanskoj Dubici, mjestu određenom za dženazu, gdje je iz Zagreba stigao i njegov stric, najavljujući da će se obred održati po islamskim običajima. Sjećam se prisustva njegovog kuma, bratića Samira, Jasne K, Halida Muslimovića, Farizade Čamdžić, uz amidžu i drugu bližu rodbinu na dženazi. Bio je priličan odaziv, iako ne bih mogao navesti točan broj; međutim, njegov brat Dejan i Sandra su bili odsutni sa skupa. Svoju ispovijest Nermin je zaključio o onima koji su ranije stigli u Bijeljinu. No, Sandra Rešić iznijela je drugačiji račun.
“U očevim dnevnicima nema apsolutno ničeg značajnog! Moram to jasno izraziti: nema ničeg izvanrednog što bi, ako bi se objavilo, dovelo do skandala. Moja je majka u jednom trenutku imala priliku pročitati njihove dijelove. Bilo je to samo zapisi poput, ‘Danas je bio 14. siječnja…’ Zabilježio je detalje iz svakodnevnog života, jer je Tzu predstavljao cijeli njegov svijet od košulje koju je nosio na snimanju spota ‘Wild Girl’ s Draganom Mirkovićem.
To je jedini materijalni predmet koji posjedujem”, izjavila je Sandra.Ninovo posljednje počivalište daje uvid u autentičnost njegova imena. Kružila su nagađanja o pravom identitetu ovog kompozitora, a natpis na nadgrobnoj ploči ukazuje na Rešić Amira Ninu.
Sahranjen je u Bosanskoj Dubici, a nitko ga ne posjećuje. Spomen ploču, kako je upisano, postavio je njegov daija, a ne njegova djeca ili bivše žene. Prije otprilike dvije godine Ninov prijatelj Neša na spomenik je postavio knjigu koju je popratio srdačnom porukom. Osim toga, njegovi najodaniji obožavatelji tamo su postavili zvijezdu, istaknutu na istaknutom mjestu. Naime, ništa od ovih gestova nije učinila njegova obitelj, uključujući i njegove najbliže, kako je tada sagovornik prenio Telegrafu.
