„Definitivno se ne bih udala za takvog čovjeka!“ – tih, ali odlučan glas male djevojčice iznenadio je Marinu. Nije očekivala da tako mala osoba, tek šestogodišnjakinja, može imati toliko sigurnosti u vlastitim riječima. Okrenula se i ugledala dijete s dugom plavom pletenicom, u staroj jakni, s očima koje su izgledale ozbiljnije nego što bi trebalo za njene godine.
Marina je tog dana trebala biti mladenka. Na sebi je nosila snježnobijelu haljinu, dok su je u restoranu čekali gosti, torta, muzika i, naravno, njen izabranik – Artjom. No, riječi ove djevojčice razbile su iluziju bajkovitog trenutka.
„Izvini… šta si rekla?“ upitala je Marina, pokušavajući zadržati osmijeh i smirenost.
Djevojčica je samo slegnula ramenima i rekla: „On je zao. Vidjela sam ga jučer. Gurnuo je moju mamu.“
- Te riječi su Marinu pogodile kao udarac. Srce joj je snažno zakucalo. Kada je upitala za ime, mala je jednostavno rekla: „Artem. Došao je kod nas jučer, vikao, mama je plakala. Mislila sam da je samo poznanik, a onda sam vidjela da je on tvoj mladoženja.“
Marina je osjetila kako joj se tlo pod nogama pomjera. Vratila se unutra, ali sve oko nje – svjetlucavi lusteri, smijeh gostiju, fotoaparati – izgledalo je nestvarno. Kada je Artjom prišao, činilo se da skriva nervozu ispod lažnog osmijeha.
„Je li sve u redu, dušo?“ pitao je.
Ona je drhtavim glasom upitala: „Reci mi, jesi li jučer bio kod žene i djeteta?“
U njegovim očima na trenutak se pojavio trag straha, pa onda ljutnje. „Kakve gluposti! Nisam! Djeca izmišljaju. Nemoj kvariti naš dan!“
Ali Marina je shvatila – čovjek pred njom nije bio onaj kojeg je mislila da poznaje. U tom pogledu nije vidjela ljubav, već hladnoću. Skinula je veo i, bez riječi, krenula prema izlazu.
Na vratima ju je čekala djevojčica. Marina je, bez dvoumljenja, pošla s njom. Hodale su do starog dvorišta i zgrade koja je izgledala zapušteno. Na stepenicama koje su škripale, djevojčica je otvorila vrata stana. Tamo je bila njena majka – iscrpljena, povijena uz radijator, s notesom u ruci.
„Ja… ne znam ko ste vi“, tiho je rekla žena.
„Ja sam Marina. Danas sam trebala da se udam za Artjoma.“
Žena je problijedjela, privukla djevojčicu bliže i priznala: „On nije rekao da se ženi. Bili smo zajedno dvije godine. Obećao je da će sve promijeniti, da će započeti novi život. Ali sve je krenulo nizbrdo. Kontrolisao me, zabranjivao posao, a jučer je došao pijan. Gurnuo me i htio uzeti moju Polinu. Rekao je da ona pripada njemu.“
Marina je jedva mogla disati. Pitala je zašto nije prijavila policiji. Žena, po imenu Natalija, samo je slegla ramenima: „Ko bi me slušao? On je bogat i utjecajan. Ja nemam nikoga.“
Tog trenutka Marina je shvatila da se ne može vratiti u restoran, niti u Artjomov zagrljaj. Vratila se u svoj stan, odbila sve pozive, uključujući i njegove. Jednostavno ga je blokirala.
Prošlo je mjesec dana. Marina je pronašla novi put – počela je raditi u centru za pomoć ženama koje prolaze kroz nasilje i teške situacije. I tamo je ponovo srela Nataliju i Polinu. Polako su gradile novi život. Natalija je učila šiti, polako vraćala dostojanstvo. Polina je opet bila nasmijana djevojčica, bez onih zrelih, preozbiljnih očiju koje je Marina zapamtila.
Marina je osjećala da, iako se njen san o braku srušio, dobila je nešto mnogo vrednije – smisao i novu porodicu. Jednog dana, dok su bile u centru, Polina joj je prišla s papirnim cvijetom. Na njemu je bila mala poruka: „Ti si postala nevjesta. Ne za onog čovjeka, nego za našu porodicu.“
Marina je osjetila mir i toplinu. Nije nikada zamišljala da će pronaći svoje mjesto na ovakav način. Ali sada je znala – porodica nije uvijek ona u kojoj se rodiš ili za koju se udaš. Porodica je tamo gdje se osjetiš sigurno, gdje postoji ljubav i podrška. Ona, Natalija i Polina bile su sada povezane nitima koje niko nije mogao pokidati.
Marina više nije bila izgubljena mladenka, već žena koja je imala hrabrosti da odbaci lažnu ljubav i pronađe ono pravo – ljudsku bliskost, solidarnost i toplinu. I dok je gledala Polinino nasmijano lice, shvatila je da je ono što je izgubila ništa u poređenju s onim što je pronašla
