Nakon potresnog priznanja Marice i Danijela iz Šida, koji su zbog nemara liječnika tragično izgubili dijete, Srbija se okupila. Ovo otkriće pokrenulo je val priča porodilja diljem nacije koje su prepričavale svoje užasne muke. Prevladavajuće pitanje o kojem svi razmišljaju je pojavljuje li se ovaj oblik akušerskog nasilja u našoj zemlji i koje se mjere mogu poduzeti da se on u potpunosti iskorijeni. Vesna Peter, 2018. godine, rodila je djevojčicu u Pančevu.
Incident se pogoršao kad su me ostavili na operacijskom stolu, tek povremeno provjeravajući otkucaje bebinog srca. Odjednom me okružilo mnoštvo od 5-6 osoba dok je beba zapela. Jedan liječnik je svoju težinu naslonio na moj trbuh, dok je drugi pokušao pomoći tijekom poroda. Usred svega toga, jedan od njih je primijetio: “Tako je debela, moj Bože.” Očajnički tražeći olakšanje, tražila sam epiduralnu, no anesteziolog mi ju je, nakon uvida u karton, odbio dati iz samo njemu znanih razloga”, prisjeća se Vesna Džamić (33). Nakon dvije trudnoće i dva spontana pobačaja, prepričava goleme poteškoće s kojima se suočila kada su je smjestili u sobu s trudnicama u Narodnoj fronti Pogled na druge majke sa svojim bebama dok je hodala hodnicima služio joj je kao stalni podsjetnik na vlastiti gubitak.
Tijekom gostovanja u emisiji “Hajde da pričamo” na Euronews Srbija, Vesna je izrazila uvjerenje da bi bilo neprimjereno da trudnice koje čekaju porod budu svjedoci izazova s kojima se ona trenutno suočava. Sjećanje na bol i njezin očajnički zahtjev medicinskoj sestri da je odvedu u rodilište ostaje joj živo u sjećanju. Međutim, odgovor medicinske sestre je bio da još nije pravi trenutak. U slučaju da je fetus ipak počeo pokazivati znakove kretanja, savjetovano joj je da ga medicinskom lopaticom baci u WC školjku i potom kontaktira medicinsku sestru.
Vesna se živo prisjeća mučnog susreta u kojem je izrazila snažnu odbojnost prema gledanju mrtvog djeteta. Unatoč tome što su je do rodilišta pratili gotovo dva sata, nitko se nije udostojio provjeriti kako se osjeća. Očajnički moleći za pomoć oko higijene, strahujući da će se onesvijestiti od nepodnošljive agonije, njezine su molbe naišle na gluhe uši. Naposljetku, kratka posjeta medicinskog osoblja uključivala je samo letimičan pregled ima li ostataka fetusa prije odlaska. Sljedeće jutro, dok su je medicinske sestre pratile u kupaonicu na tuširanje, Vesna je izgubila svijest. Na njezin užas, dočekala je neopravdani ispad medicinske sestre, kao da je namjerno izazvala vlastiti kolaps. Ovo potresno iskustvo ostavilo je neizbrisiv trag u Vesninu životu. Iskreni iskaz Tamare Novaković o njezinoj trudnoći i vođenju poroda duboko je dirljivo svjedočanstvo koje ne može a da ne izazove snažan emocionalni odgovor. Novaković ističe kako su ovi traumatični događaji ostavili traga na nju, a ujedno izražava zahvalnost višoj sili što je čudesno sačuvala život njezina sina.
Otkako sam otkrila da sam trudna, bespogovorno sam slijedila upute svog liječnika. Tijekom cijele trudnoće pazila sam na dovoljno sna i odlazila na dvotjedne kontrole, što je sve dalo pozitivne rezultate. Po preporučenom protokolu u šestom sam mjesecu života obavila specijalizirani ultrazvuk u privatnoj klinici. Zanimljivo je da je i doktorica koja je radila ultrazvuk bila zaposlena u Višegradskoj. Na sreću, činilo se da je sve u redu, iako mi se grlić maternice neočekivano skratio. U svjetlu ovog otkrića liječnik mi je savjetovao da se podvrgnem zahvatu serklaže. I tako počinje Tamarina priča.
Naravno, poslušala sam savjet i podvrgla se potrebnim pretragama koje su se pokazale normalnim. Postupak serklaže je uspješno izveden. Nažalost, nakon intervencije dobila sam infekciju. Nažalost, nisam mogao potražiti liječničku pomoć tijekom vikenda, jer mi je rečeno da nazovem u ponedjeljak. Po dolasku na odjel druga me liječnica obavijestila o infekciji i pomicanju serklaža. Ostala sam u bolnici tri tjedna, ali zahvaljujući otpornosti moje bebe i našoj nepokolebljivoj odlučnosti, prevladali smo sve prepreke.
