– Za danas imamo jednu jako zanimljivu priču, koja će se itekako svidjeti svim domaćicama, ali i muškarcima koji vode brigu o domaćinstvu. Govorimo o pranju sudova koje niko ne voli, a nemaju baš svi mašinu za pranje sudova.
Možda je iznenađenje, ali tablete za pranje posuđa imaju praktičnu primjenu izvan čišćenja posuđa. Mogu učinkovito ukloniti ostatke hrane iz vaše pećnice. Jednostavno pomiješajte tabletu za pranje posuđa s vrućom vodom i nježno obrišite staklo i vrata pećnice kako biste im vratili prvobitni sjaj.
Tave i lonci mogu se učinkovito očistiti od zagorjele prljavštine istom metodom. Isto tako, mrlje od kave i čaja možete ukloniti tako da otopite tabletu za pranje posuđa u toploj vodi.
Kako biste očistili sudoper, jednostavno pustite vruću vodu u njega i pažljivo obrišite oštrice perilice posuđa.
Nakon ispiranja toplom vodom, predmet će izgledati sjajan i potpuno nov.
BONUS TEKST:
Prije samo dva dana, 15. studenog, u 63. godini života preminuo je poznati glumac Žarko Laušević, čiji se osobni život odvijao poput upečatljivog filma, jer je imao kriminalni dosje za dvostruko ubojstvo u Podgorici. Svoj boravak u zatvoru Laušević je zabilježio u knjizi u kojoj je slikovito dočarao svog cimera iz ćelije Nikolu Kaluđerovića koji je bio u zatvoru zbog krvne osvete.
Poznati crnogorski osvetnik Nikola Kaluđerović u zatvoru je zbog traženja odmazde za tragično ubojstvo voljenog sina Željka. Kaluđerović je preminuo u 82. godini, ali ne prije nego što je ispričao svoje iskustvo iz zatvorske ćelije sa Žarkom Lauševićem 1993. godine u KPD Spuž. Novinar “Nedeljnika” imao je priliku posjetiti Kaluđerovića u Crnoj Gori nekoliko godina prije njegove smrti, pri čemu je zorno dočarao Kaluđerovićevu osvetničku odluku i zajedničke dane iza rešetaka.
- Odmazda se očituje kao ponovno rođenje prožeto krvoprolićem, pronalaženje utjehe i zadovoljstva usred tjeskobe i patnje. Utjelovljuje duhove predaka i potomaka koji borave duboko u nama, odzvanjaju pozivi braće i suplemena, odzvanjaju kricima zemlje i sela. Svečana zakletva, simbolizirana podizanjem kažiprsta ispred oštrice, čeka povratak najznačajnije i štovane loze koja teče našim venama. Osveta teče kroz našu krv. Krećem na ovo putovanje, vođen potrebom da tražim još jedan život, ciljajući na smrtonosni udarac u čelo, a sve u pokušaju da smirim svoju savjest, slomljenu gubitkom oca, brata ili sina. Bez ikakve najave i formalnog poziva krenuo sam prema prebivalištu glasovitog crnogorskog osvetnika Cetinjanina Nikole Kaluđerovića.
Njegošev grad bio je prekriven snježnim pokrivačem. Dok sam se pripremao za polazak, susreo sam Nikolu, sedamdesettrogodišnjeg starca, i njegovu nešto mlađu suprugu Anđu, odjevenu u crno. Anđa mi je dala ključ i predložila da ih pričekam u kući. Potaknula me da odvojim vrijeme i uživam u pauzi dok oni brzo obave neki zadatak. Uvjerila me da će se vratiti za petnaest minuta.
Puno vam hvala, iznimno to cijenim. Stići ću za trideset minuta. Pitam za njihovo odredište, na što Nikola odgovara: “Moramo posjetiti mjesto ukopa našeg sina”, a zatim žurno dodaje: “Brzo ćemo to posjetiti, brzo…” Dok čekam, bavim se razgovor o Kaluđeroviću u lokalnoj krčmi. Prisutnost među posjetiteljima je evidentna jer se svi međusobno dobro poznaju. Moj susjed nastavlja s dijeljenjem srceparajuće priče o njihovoj nesreći.
Svaki dan, bez izostanka, od tog tragičnog dana, obilaze sinovljev grob. Bez obzira na vremenske uvjete – kišu, snijeg, mećavu ili veliku vrućinu – oni su tu. Bila je to nesreća, nesretna nesreća koja se dogodila u kolovozu ’87. Njihov sin jedinac, vidite, au Crnoj Gori imati jedinac ima veliki značaj. Jedne večeri u lokalu je izbila tučnjava u kojoj je sudjelovao Željko, 23-godišnji sin Nikole i Anđe. Bio je nevin, nije kriv, ali je ipak izgubio život. Rade Grdinić, stariji od dvojice nazočne braće, ispalio je kobni hitac koji je ubio Kaluđerovića. A onaj čovjek kojeg ste vidjeli ranije, Nikola, proveo je cijelu godinu tražeći osvetu za smrt svog sina. Posvuda je tražio priliku da skonča Grdinićev život. Bili smo svjesni da će to biti sveta misija“, povjerava mi Cetinjanin dok pijuckamo rakiju.
Nikola inzistira na tome da neke informacije zadrži za sebe, uz zadirkivanje kaže da će ih podijeliti kada dođe vrijeme da netko o njemu piše. Dok dižemo čaše, Cetinjanin nam razigrano odgovara, pokazujući da su redovnici prisutni u prostoriji. Zidove krase brojne slike Željkova sina stvarajući vizualni narativ. Dovoljan je samo jedan pogled da se vidi tjeskobni izraz lica roditelja, a naknadni pogledi popraćeni su suzama. Zanimaju me posljedice smrti njegova sina, raspitujem se dalje.
S nepokolebljivom odlučnošću, Nikola izjavljuje, glasom ispunjenim žestinom i uvjerenjem, da se nikada ne bi mogao natjerati prošetati tom ulicom ili posjetiti svog sina.počivalište da nije tražio odmazdu. Gorljivo uzvikuje Kaluđerović, ističući da je nekoć bio percipiran kao čovjek od malog značaja.
Smatram da je intrigantno pitati se o tome u kojoj je mjeri okolina igrala ulogu u njegovoj odluci da traži odmazdu i kako se ovaj koncept osvete razlikuje u ovom konkretnom kontekstu. Kao odgovor, on kaže: “Iznenađujuće, okolina nije imala toliki utjecaj na moju želju za osvetom kao što sam u početku očekivao. Bio sam više zaokupljen razumijevanjem očekivanja i razmišljanja ljudi oko mene.” Nikola nastavlja priču o tome kako je tražio pravdu za svog sina.
Iskreno mogu reći da one noći kada sam se osvetila za sina u Crnoj Gori, nije bilo sretnijeg od mene. Dugovati nekome na Cetinju daleko je izazovnije nego putovati bilo gdje drugdje. Na ovom se mjestu krvna osveta oduvijek smatrala oblikom zaduživanja, a Nikola to vrlo jasno ističe.
Dopustite mi da s vama podijelim još jednu priču, onu koja pogađa gotovo sve. Moj brat je postao žrtva ubojstva iz osvete nedaleko odavde. Na Cetinju je nekome oduzeo život, bio u zatvoru i odležao. Ipak, nakon 25 godina, ipak su tražili odmazdu i okončali njegov život. Kad sam izašao iz zatvora, izjedao me strah od odmazde za bratove postupke. Prišli su mi i pitali možemo li te poštedjeti, Nikola. Bez oklijevanja sam odgovorio:
“Da, možete.” Na bratovoj sahrani stajao sam ispred svih i obratio se Popoviću, čovjeku odgovornom za bratovu smrt. Rekao sam mu da je ono što je učinio u okviru njegovih prava i da će taj dug zauvijek ostati. Odlučili smo da nećemo podizati tužbu niti tražiti pravni postupak protiv tebe, uvjeravao sam ga. Ove su mi riječi odjekivale u mislima dok sam s Nikolom pričao ovu priču, dok se iz kuhinje ubacivala njegova supruga Anđa, strastveno izjavljujući svoje uvjerenje da osvetu treba uzvratiti.
