– Za danas slijede dvije relaksirajuće teme, koje će vam se definitivno svidjeti. Prvo govorio o dvije sestre, koje su se udale za dva brata, žive pod istim krovom, a imaju i zajednički budžet. Slijedi i video priča svega ovoga….
Izvanredna priča o dvije sestre i dva brata, smještena otprilike 280 kilometara od Beograda, odvija se u gradu Varešu u Bosni i Hercegovini, služeći kao dokaz sposobnosti života da stvara narative čak i izvan okvira kinematografije. Obje sestre, rođene u različitim obiteljima, našle su se u braku s dvojicom braće iz obitelji Zvekić. Nevjerojatno, sada žive u skladu, borave u susjednim kućama, gotovo kao da su pod istim krovom. Ono što je još intrigantnije jest da svojim financijama upravljaju zajedničkim novčanikom.
- U današnje vrijeme, kada su obiteljski odnosi zategnuti, a komunikacija rijetka, iznimno je neuobičajen slučaj da braća i sestre ne samo razgovaraju jedni s drugima, već i žive skladno, surađuju i podržavaju jedni druge u povoljnim i nepovoljnim okolnostima, o čemu svjedoče i sami Zvekići koji takvu vezu održavaju nekoliko desetljeća. Što se tiče sestara, starija sestra sklopila je brak u Zvekićima prije tri desetljeća i tri godine. Objašnjava da je isprva došla čuvati stado ovaca, a i sada obje obitelji nastavljaju tu tradiciju. Tvrdi da joj zanimanje ne smeta i da ne bi mijenjala niti jedan aspekt. Nadalje, izjavljuje da se ne bi bavila nijednom drugom profesijom zbog njezinih zasluga. To je unosan posao koji nudi ugodan životni stil, autonomiju i idilično okruženje.
Prihod koji proizlazi iz ovog zanimanja nedvojbeno premašuje ono što bi mogli postići drugdje. Dvije godine starija Mirsada pred Dijaninom kamerom odgovara na pitanje o njihovom sestrinskom odnosu, te kako se slažu. – Nekad ja viknem, nekad ona… Ipak, uspijemo se poslušati… A što je s ovcama?… One su naše pravo bogatstvo… Koliko god potrošili, naša je plaća. same nas ne bi održale… Ovce, one su naša egzistencija, naše društvo… Kao da imamo jedan novčanik, tako živimo, iako patimo odvojeno… Mlađa osoba tvrdi da ono što ima ona, posjeduje i druga osoba, a što god im nedostaje, nitko od njih ne posjeduje, čime je rasprava završena. Što se tiče braće i sestara, u šali napominju da nikada nisu imali nesuglasica, pripisujući to svojoj “jazavskoj” naravi (prizemljenosti i nepretencioznosti).
Kako bi se očuvala ova zajednica, bitno je da se članovi okupljaju. Prema jednom pojedincu po imenu Zvekić, veza između braće je očigledna, čak i ako verbalno ne komuniciraju. Jedinstvo među značkama dovoljno govori, jer se nikada nisu svađali, dok su braća i sestre ti koji se sukobljavaju. Prema njemu, muškarac koji je i otac i muž mora se snalaziti u delikatnoj ravnoteži između svoje žene, roditelja i djece.
Objašnjava da je stekao vještinu rada sa svih deset prstiju, ističući da su on i njegovi kolege vrijedni radnici koji nikome ne ostaju dužni. Dodatno, navodi svoje poznavanje rada s ovcama i izražava zadovoljstvo ovim zanimanjem. Dodatni tekst: Njegova voljena ovca Sinja za njega ima nezamjenjivu vrijednost, što je čini apsolutno neprocjenjivom. Trenutna tržišna cijena jedne od ovih izuzetnih ovaca kreće se od 250 do 300 eura, a potencijalno može doseći i 500 eura. Upravo zbog toga roditelji odlučuju podijeliti ovaj video sa svojom djecom.
U dobi od 16 godina bez napora preuzima ulogu vlastitog šefa, pokazujući značajan nedostatak brige i transparentnosti u pogledu svojih nastojanja. S njim je i 150 ovaca koje je godinama pojedinačno stjecao, počevši od pete godine sa svojim voljenim Didom. Iz tog iskustva porasla je njegova naklonost prema uzgoju ovaca. Veli potvrđuje da se, iako nije bez izazova, navikao na posao i nikada svoje stado ne bi zamijenio za bilo koje drugo zanimanje. Brate, moram izraziti svoje oklijevanje i žaljenje što pokušavam razotkriti složenost ove stvari u ovom trenutku. Kao što je artikulirao mladi Almin iz Bosne, značaj ovog pitanja se proteže i na nevinu janjca i na kurbane.
Almin tvrdi da mlađa generacija, kao što je on sam, posjeduje posebnu perspektivu koju ne dijele njihove starije kolege. U svojoj rezidenciji, njegov otac održava zbirku bikova i krava, zajedno s raznim drugim životinjama. S nevinošću djeteta, dječak samouvjereno izjavljuje: “Ovo je moje, potpuno moje”, naglašavajući svoje vlasništvo i razlikovanje od drugih. Trenutačno je u drugom razredu srednje škole i želi karijeru vodoinstalatera. Njegovi vršnjaci često ga podsjećaju da je samozapošljavanje poželjnije nego raditi pod tuđim vodstvom.
Iako pohađa školu, ne krije nedostatak entuzijazma; on jednostavno prolazi kroz korake kako bi ispunio svoje obveze. Iako trenutačno možda nema djevojku, i dalje je optimističan glede budućih izgleda. Nažalost, njegova prijašnja veza završila je kada je njegova partnerica odlučila ostvariti romantičnu vezu s nekim drugim. Bio sam u vezi s djevojkom koja je imala jaku averziju prema ovcama. Vjerovala je da joj ne odgovaraju i smatrala je da im je miris neugodan.
Nažalost, naša veza nije uspjela i ona ju je naglo prekinula. Iako mi je to bilo bolno, shvatio sam da je to uobičajen trend današnjice, gdje se odnosi prvenstveno odvijaju telefonskim pozivima. Ljudi se neprestano pitaju hoće li ostati ili otići, oslanjajući se na božansku intervenciju ili vanjske čimbenike. Dječak izražava svoju odluku da više nikada ne krene na to područje, jer vjeruje da je život bolji tamo gdje trenutno živi, unatoč višim troškovima života.
