Pripovijest o Stojinom životu počinje tvrdnjom da se izdržavamo iz patnje koju proživljavamo i rada koji ulažemo. Zajedno sa svoje četiri sestre koje žive u selu Mrtvica, smještenom između Brčkog i Lopara, za život se oslanjaju na plodove roditeljske zemlje. Unatoč nemilosrdnom radu, suzdržani su u svojim financijskim dobicima. Sestre Zarić, porijeklom iz sela Mrtvica kod Brčkog, imale su nesvakidašnji život. Iako su bili u kasnim osamdesetim i ranim devedesetim godinama,
Petra, Stoja, Goja, Anica i Živan nikada nisu stupili u brak; umjesto toga, život su posvetili brizi za roditelje i marljivom vođenju obiteljskog domaćinstva. Djelovali su slično tradicionalnim obiteljima, gdje je svaki pojedinac preuzeo određene odgovornosti na farmi. Posljedično, ove marljive sestre bavile su se raznim radno intenzivnim poslovima, uključujući poljoprivredu, uzgoj stoke i druga fizički naporna zanimanja koja su obično povezana s muškarcima, od zore do sumraka. Usred bjesomučnog nemira povezanog s brzom aktivnošću, nepogrešiv osjećaj hitnosti prožima atmosferu. Jovo i Spasenija, pokojni roditelji ove obitelji, imali su trinaestoro djece, od kojih su većina bili muški i rano su umrli.
Među njima su se dvije sestre udale, dok je preostalih pet odlučilo ostati u ruralnom selu, pomažući u svakodnevnim obavezama i pokušavajući popuniti prazninu koju su ostavila njihova preminula braća. Kako prenosi “Avaz.ba”, sestre su često u stisci s vremenom u sezoni sjetve kukuruza. Dok jedna sestra popravlja oštećeni zid kuće predaka, druge dvije pripremaju sjeme za sadnju. Unatoč mnoštvu zadataka koje obavljaju, pokazalo se da je teško okupiti sve tri sestre na jednom mjestu.
Priznaju da ponekad traže pomoć od svojih susjeda, iako posjeduju sposobnost da samostalno upravljaju mnogim odgovornostima. Nedostatak radne snage u ruralnim područjima predstavlja izazove u osiguravanju radnika za veće poljoprivredne projekte. Ipak, sestre Zarić iz sveg srca prenose zadovoljstvo svojim izborom da ostanu u roditeljskom domu i prihvate način života na selu. Sklone su raznolikom nizu životinja, uključujući goveda, ovce, svinje i perad, i spremno prihvaćaju svaki posao koji im se nađe na putu. Osim što obrađuju znatnu količinu zemlje, po potrebi su spremni zakupiti i dodatne poljoprivredne parcele. Možda ih je sudbina natjerala da ostanu neudate i žive zajedno kao pet sestara u jednom kućanstvu.
“Dok god nam zdravlje bude služilo, nastavit ćemo s našim nastojanjima”, tvrde sestre Zarić, koje susjedi i sumještani Mrtvice iznimno cijene. Njihova majka Spasenija doživjela je skoro 100 godina, a preminula je 2007. godine, samo četiri mjeseca prije svoje stote obljetnice. Nakon majčine smrti, sestre su usvojile određene običaje, poput oblačenja crne odjeće i suzdržavanja od gledanja televizije ili slušanja radija. Dotične osobe izričito tvrde da se ne mogu upuštati u takve aktivnosti zbog financijskih ograničenja. Mještani ove osobe smatraju neobičnima. Budući da je emisija o sestrama Zarić snimljena prije sedam godina na RTS-u, trenutno nema aktualnih informacija o njihovom statusu.
